Marketing
YOU GAVE ME LIFE NOW SHOW ME HOW TO LIVE!
oduvijek sam bila energična, spontana, bez kontrole, agresivna, smotana, impulzivna, brbljiva, živa, hiperaktivna i skroz otvorena. tako se ja doživljavam, a i ljudi kažu da sam takva. nikada nisam razmisljala o tome sto cu reci, jezik je uvijek bio brzi od glave. zato iva kaze da pricam gluposti. ali dok je god zabavno zasto ne?
nije to ni tako lose, ljudima oko mene(kolko ja vidim i znam) nije dosadno, jednostavno su navikli da kad nesto bubnem kazu.."ah to je ipak prota". ali sto je s onima koji me ne poznaju? ja ne znam stati. nemam kontrolu i ne mogu se natjerati da mislim, da se zaustavim, da kazem.."hej, sad si pretjerala"! zato oni koji me ne znaju neke moje "ispade" vide drukcije, zato sam ja vec sto puta jedva spasila glavu od batina(samo jer sam zensko), ali jednom ce me netko fakat natuc! to mi je zaista najteza stvar, suzdrzati se i paziti sta pricam!
da se smirim ne bih vise bila ja, ali potrebno mi je malo kontrole..to zaista.
u vezi ovoga...kad smo vec kod spontanosti i suzdrazavanja(govorim sada o fizičkom). to zna biti jako nezgodno. pogotovo zato sto je neke nagone(hm,hm..)jos teze kontrolirati. stvar je u tome sto ja mogu uz dovoljan trud paziti sto govorim, ali sta je s ovom drugom stranom, s kojom ja ne mogu upravljati? da se konkretno izrazim, sta kad je tijelo napaljeno, kada zeli, hoce, treba..i to tocno tada kada ono zacrta? ja tu ne mogu nista, osjecajima i hormonima se ne upravlja, njih se samo moze ignorirati(ako je to prava rijec), suzdrzavati se ili ih ispucati. a za mene je to daleko teze cak i od toga da sutim. inace, uvijek sam bila protiv brijanja s xy ljudima. ne prakticiram to, ali mogu reci da se moj stav s vremenom promijenio. zapravo sta je lose u tome da se dvoje mladih ljudi koji imaju tu potrebu zajedno ispucaju(eto, jer im se bas hoce u tom trenutku)? nije vazno da li ce se poslije vidjeti, vazno je da su dobili sto su htjeli..i što?nikom ništa, sve je za pet! ako im je za gušt..
znam da skačem s teme na temu ali ima neke veze sve to. ja kao i svi normalni ljudi imam trenutke uspaljenosti. tijelo trazi svoje. tesko je to svake subote slusati muziku i piti i sputavati TRENUTNE želje. da, imam decka, ali on nije svaki trenutak pored mene. mozda cete reci.."pa ti onda njega ne volis dovoljno" kad mi nije dovoljna sama ta pomisao da ja imam nekoga...uvijek, i kad ga nema i kad je pored mene..imam ga! on je uvijek u mojoj glavi, negdje u podsvjesti, ali nekad me zna toliko okupirati nesto ili netko drugi da to prevlada, a onda se jos samo moja savjest bori sa osjećajem krivnje ako napravim ono sto ne bi bilo fer. ipak sam ja samo zbunjeno dijete sa previse osjećaja i misli u sebi koje je tesko sve posloziti.ali sve vise me proganja taj tupi osjećaj da kako bi bilo da sam ja opet samo ja, bez ja(i on), samo ja, svoj gospodar. bojim se da cu napraviti glupost, ali to mi neda mira.
jedan dan mi je rekao.."znas, htio sam ti reci da te volim". to mi nikada nije rekao. rekao je da ne moze reci ono u sto nije sto posto siguran da misli. uvijek sam se divila sto je tako iskren i posten. a sad kada znam da on to stvarno misli, mene sve zaboli kad to kaze. da bar to nije nikada izgovorio..
i da! medo je dobio svoju jaknu nazad. spavala sam u njoj dvije noci. zapravo spavala otvorenih ociju, očekujući dan kada cu ga opet vidjeti, dok su na ekranu mog mobitela pisala teška slova koja su bila za drugi broj, dececov. ludim..
Post je objavljen 27.04.2005. u 20:32 sati.