znojni dlanovi obamrli u svojoj ukočenosti
i pulsiranje beživotnog ženskog vrata
slina koja trune među prstima predanosti
i lom zvuka staklenog sata
zadavljena leži, a užareno srce u njoj kuca
slina i krv niz bradu mu sjaji u muku
a ono živo oko u tami se svjetluca
stisak popušta, a dah joj se u grču na usnama
ledi, zabija nokte u kosu vrelu,
u zanosu ih polaže u nutrinu njene glave.
i napokon ima ju cijelu
Zemlja nek ju uzme, jer ruke strastvene
ne slute da tijelo na prsima ludim
ne diše.
Post je objavljen 06.04.2005. u 23:51 sati.