Marketing
in dreams until death i will wander on
sjedim veceras u busu. pripita sam(kao malo za promjenu). piva ugodno popunjava moju nutrinu i prikriva cviljenje praznog zeluca. bus stoji i nikako da krene. nije mi vazno, hoću li stići veceras, sutra ujutro ili kada. dišem u svoju palestinku(mama ju je oprala?nema miris..kako to?)i osjećam svoj vruci zadah koji mi vlazi usne. zatvaram oči. kroz muziku u glavi trgne me tutanj. netko je samo zatvorio prozor. pogledam zenu do sebe. po usnama vidim da nesto govori. pokrivam palestinkom cijelo lice i oči. previše peku da bi žmirila. gledam okolo. ulazi prosjeda zena i cita 24 sata. a gdje je onda simpaticni decko koji joj ih je sigurno prodao. cudno, svako vecer je na istom mjestu s osmjehom na licu. ispred promatram iritantno stresanje kose u repu cure koju ne podnosim. sve me na njoj nervira. glas, prepotantno smijanje, podle oči i one odvratne cipele. okrećem glavu.
gledam svoje lice i kosu u staklu. čudim se. zar je to moja kosa? gdje je nestao šarm, ona raščupana masa dugih valovitih vlasi? gledam se. ravna je, na pogled meka i sjajna. kraća je, osjećam da mi fali. zar napokon i ja izgledam kao zensko?pa rekli su mi tako. zar sam to htjela? na kraju svega negdje se i u meni krije zensko.(makar luka kaze da imam muski mozak). bus krece. audioslave cijelio vrijeme u ušima. par stanica pored onih livada i potoka. izlazim na zrak. paše mi moj vijugavi hod. smijem se sama sebi. želim pojačati muziku ali ne može glasnije.
ulazim u ulicu. ne! bijeli kombi je pred kucom. pa tata je trebao doći u petak navecer! ne svida me se to. sjedam na wc i pišam svoju pivu. pohlepna sam za još. bacam pogled na ogledalo. crna olovka za oči se razmazala. da li sam lijepa? netko mi je to veceras rekao, ali nisam sigurna što vidim.
tata pijan(pa zar je vec petak, cetvrtak je, pa on je pijan petkom..hm) vodi razgovore sa jos pijanijim susedom. joj, želim se dočepati svoje sobe. kuhinja. bijela piletina i hladna tjestenina. užderavam nekolicinu svega. nakon-ne sviđa mi se osjecaj u trbuhu, zasto jedem..automatika.fuj. tata pusta miroslava ilica, preglasno. iskljucujem se. strava me hvata. kroz glavu mi prolazi-koliko puta sam ga veceras dotakla. poljubac kad sam ga vidjela i kad sam izlazila iz tramvaja. ne sjecam se nicega vise.
prepone i kutak među njima su protrnuli. pulsiranje u vrućoj stvarčici i trnci. ne volim ju. ona može ono što ja ne mogu. nad njom nitko nema kontrolu. mokra je kad želi biti, reagira na sve sto joj se svidi u zraku. prokleta bila! ali moja je. ta mala divota.
-play-audioslave-opet i opet...dok ne prestanem disati.
Post je objavljen 21.04.2005. u 23:57 sati.