Postoji vrijeme u kojem samo prolazim nijema..
Od ceznje i zelje slijepa..
Postoji vrijeme u kojem osjecam
Svaku napisanu rijec kao da je moja...
Postoji vrijeme kada suza uzalud cakli se
Na obrazima davno nedosanjanog sna..
Postoji vrijeme u kojem ne zivimo,
Vec kao slijepi putnici krademo stvarnost..
Mozda je vrijeme ukralo pehar strasti sa presahlih izvora..
ili je vrisak vjetra zasutio pod urlikom oluje koju nosim u srcu...
Tko zna..?.
Mozda su godine protekle
U pjescanim dodirima stvarnosti i napustile postelju snova..
Ljubim mrak svojim utrnulim usnama...
San je nestao sa praga zelja...
Osjecam svaku rijec, kao vreli noz u grudima..
kao san koji jos uvijek budi uzavrelo grotlo vulkanskih padina..
Nada 24.03.2008
"U svijetu bez iluzija covjek je stranac"
A. Camus
|