Izgubljene nade
24.02.2008., nedjelja
 Neda Mrak me grli ponovno Bolest oko mene ubija lica Teskim pokretima dohvacam jutro... Oh, jos sam ziva.. Jos tinja vatra tijela Jos bljesti nada na obzorju novih svitanja.. Zivot veze omcu oko njenog vrata No`ona nosi osmjeh na usnama Nadu u srcu Zelju za rosna jutra Riku mora i sum svemira... Ona me placom doziva I ostavlja trag svog bola... Neda... Kao da je stvorena od celika Dok dusa se povija pod teretom zivota.. Koliko je potrebno udaraca.?.. Koliko kisnih kapi na obrazima..? Koliko moze podnijeti zena na svojim plecima.?.. Neda... Kao drhtaj usahlih zelja u vihoru stvarnosti Dok mislima prati covjeka svog zivota na zadnji put bez povratka.. Kako je jaka njena ljubav na odru smrti U kljestima raka I rijecima.."zovite je..to samo ona zna.." Zena..stvarena od celika.. Mora pobjediti... Vjerujem u nova svitanja Novi dan sa njenim osmijehom na obrazima. Nada 24.02.2008 "Cesto moramo usporediti vrijeme i vjecnost. Lijek je to za sve nase nevolje. Kako ce se malim ciniti sadasnji trenutak kad udemo u taj ogromni ocean!" Sv. Elizabeta Seton (1774. - 1821.) |
16.02.2008., subota
 Sinko Bila je snjezna mecava Noc boli I uzdasi bez kraja Bilo je vrijeme tvog budenja.. Tvog rodenja u jutru sa istoka.. Bila je noc kao svaka Puna snova i pokreta Bio si dio mene Mog bila i mojih vena. Tisinom si ugledao svitanje Plavo-crn u svom malom tijelu Jedan pljesak, jedan grc ruku I placom si udahnuo zivot.. Pogledah ocima sjete Na vlazno tijelo malo Oci jedino spazih Velike ko`uplasene srne.. Bio si moja stvarnost Nepresusni izvor zivota Osmjeh i suza u oku Majka i sinko na putu… Sad snovima letis visoko Nada te vodi kroz ljubav Jak si u tijelu moj sinko Al` njeznost ti krasi dusu... Voli te mama Nada 12.02.2008 "Najveca sreca koju moze da pruzi ljubav, jeste prvi stisak ruke voljenog bica." Stendal |
