Izgubljene nade
30.12.2006., subota
Sretnu i uspjesnu 2007 godinu
Ne hodajte zatvorenih ociju, stisnutog srca, spustenih ruku.. Dozvolite da vam san zablista u ocima...ruke zagrle dragu osobu...smijeh odzvanja grudima...  Godina Zatihnu moj dah Tako si mi blizu… Tu sam ja, tvoj sluga pokorni Tu sam ja na razapecu ljubavi Sa niskom boli oko vrata Koprenom suza na celu Noc me ljubi nesanicom Samoca dodiruje grudi... Zatihnu osmijeh koji poklonih jucerasnjoj noci Uz njegove poglede... Prazna je soba Pjesma napustenih valova Probudi me... Dotakni me snom... Srusi zid mojih rijeci... Godina prolazi... Jos uvijek gazim po blatnjavoj stazi Trazeci bljesak ljubavi... Godina prolazi, kao i ona prije nje Kao mnoge druge pored mene Pogled je zaustavljen Miris tijela osjecam u nosnicama Ruka praznine dohvaca sliku sjecanja Glas tvoj razlijeva se po snu... Jos jedna je godina na izmaku Nizem je na svilenu nit uspomena Jos jedna godina... Nada 30.12.2006 "Covjeku vlastiti otrov steti puno vise nego njegovoj zrtvi." Charles Buxton |
20.12.2006., srijeda
Cestit Bozic
Tebi, koji navratis u moj svijet..ako si putnik vjere, zelim ti Cestit Bozic...Tebi, kome je potreban mir...Zelim ugodne Bozicne blagdane.
 Pogled ti pociva na mojoj kosi… Snijeg je prvi pao Pogled ti pociva na mom licu… Ratari su zaorali brazdu Pogled ti pociva na mom tijelu... Dijete je prestiglo zenu Pogledom uranjas u moje grudi… Bol se razliva zadnjim vriskom. Drhtavom rukom uzimam tvoj dah i prinosim sebi Smirujes moj kucaj, Donosis vecer i novo jutro.. Vapajem molim za mir u tvom svetistu Pruzas mi ruku… Dijete moje, Saberi sjecanja i nanizi uspomene Ja sam tvoj glas tisine i jecaja Ja sam onaj koji bdije nad tvojim uzglavljem Dok plovis morem sna… Ja te necu napustiti da lutas praznim ulicama sama. Moja ti je ruka vodilja u novo sutra Nasmijesi mi se, dijete.. Ja sam tvoj otac koga nisi upoznala.. Ja sam tvoj zov u noci i miris na cvijetnim poljima... Zagrli sjecanje, dijete moje Ja sam tvoj otac koji u cjelovu donosi zivot… Ja sam onaj koji ce te pratiti na postelji zadnjeg uzdaha... Dodirni me vjerom Poklonit cu ti mir... Nada 20.12.2006 "Boze, daj mi razum da prihvatim one stvari koje ne mogu izmijeniti, snagu da izmijenim one koje mogu, i mudrost da vidim razliku." Reinhold Niebuhr |
17.12.2006., nedjelja
Draga moja
Veoma me obradovao glas od tebe, samo da znam da si "ziva"..da jos postoji buntovnik i borac u tebi...Drago mi je da si cvrsta, odlucila se boriti, preuzeti svaki trenutak zivota na dlanu i biti mu zahvalna... Zeljela bih da su postojale neke druge okolnosti u kojima si trebala pronaci razlog za zivot, ali..?..to je valjda sudbina..neki nepisani zakon u zvijezdama..Ja to jos uvijek ne mogu sagledati, jos uvijek se trazim u bolima...Sanjam sne sa njim u njima...ne mogu zivjeti bez njegove rijeci, osmijeha...Letim poput najjaceg sokola u trenucima..a cesto se nalazim na dnu nepreglednog bezdana, dusevne praznine, sloma osjecaja...Pokusavam ali ne nalazim snage tijela niti volje duse.Osjecam da me snage izdaju. Zeljela bih da krenem prema naprijed...ali stanem...stojim kao ukopana..Vjeruj mi, ne znam do kada cu izdrzati..mozda odjednom posrnem, nestanem, izgubim zadnji komadic razuma (tako mi se ponekad cini).. Dani prolaze i umjesto da sam krenula punom parom kroz zivot, ja sam se nasukala na obali i ne polazim dalje...Ne znam kakvog to ima smisla da te mucim mojim rijecima, dok bi ti bila zahvalna samo sa tim da si sad zdrava..ali kao sto i sama kazes, mozda nam je potreban neki "udarac"zivota da se probudimo...Ne misli da sam neka njegova razmazenica (zivota)..Bicevao me je u prolazu i ja sam primala udarce bez posrtaja i jos snaznije krenula dalje...ali sad..sad kad bih trebala...sad se gusim u vlastitim mislima, lomim u rijecima, drhcem tijelom ...Mozda sam predugo cekala...mozda sam trebala ranije pronaci sebe..?. Draga moja, toliko bih da sad mogu ici put juga...osjetiti nas zrak, zagrliti u mislima nase gore, zaplivati u moru (samo mom moru)...Nadam se da cu te smijeti posjetiti kada dodem dolje. Sada je hladno i sivo, kisa pada, magla vuce svoju koprenu gradom...Rijetko sanjam, no danas sam usnula da stojim na balkonu svog doma..bilo je 12.00 ali vani crno, poput mrkle noci..u daljini magla..sjecam se samo te slike...te tame...mozda jer je nosim u sebi...Draga, molim Boga da ti da neizmjernu snagu, meni bar malo razuma... zelim da sretnija docekas naredno jutro..Novu godinu...Ljeto...A ljubav..da..ona ce postati oslonac za tvoju ruku...samo je trebas jace stisnuti, ... Opet pisem samo nesuvisle rijeci..samo vapajem..dok zelim uvijek da ti osvijetlim misli, zaslijepim boli...Mila, da mogu...da znam, mozda bih bila netko drugi. Ali to sam ja...sada..u ovim trenucima u kojima si me upoznala... Zelim ti mnogo snage...zelim ti pregrst srece i svijetlih dana...Zelim ti ispunjenje snova... Pozdrav i poljubac sa sjevera... "Ljubav nema godina: ona se uvijek rada." Pascal |
13.12.2006., srijeda
 foto - ledynada Povlacim se Budim se u noci avetskih sjena U mom zagrljaju nedostaje ti zraka Povlacim se I krecem pustinjom tvojih osjecaja… Napustam molbe i plac djeteta U mojim grudima… Uzimam svoje rijeci i poklanjam ih prolaznicima Tebi nisam potrebna… Uzimam svoje poglede i poklanjam ih usnulim morima Ti ih ne zelis na svojim obrazima… Povlacim svoje ruke zeljne dodira Oslobadam te svojih okova… Zatvaram zelje u krletku snova Od danas ti poklanjam masku lazi Na mojim obrazima Rijeci tisine sa usana Osmijeh srece gdje caruje tuga... Nada 07.11.2006 “Postepeno sam pocela prihvacati stvari onakvima kakve jesu i sve se manje buniti. Spoznala sam da ne mogu promijeniti nista drugo do samu sebe.” Annie Mansfield Sullivan |
11.12.2006., ponedjeljak
|
Decembar je mjesec dugih noci, mraka... u kojima nam je svjetlost potrebna. Svjetlost svijeca...Adventskih vijenaca...
     Ponekad sam pokusala zadrzati dah ljeta, sapat prirode...u osusenim cvjetovima...     Dekoracije i foto - ledynada |
07.12.2006., četvrtak
 foto - ledynada Ako zaboravim dah Ako zaboravim dah I odem tamo gdje nema povratka Da li ces ponekad prizvati sjecanja Osjetiti prazninu bez mog pogleda… Ako tijelo klone I zaboravi pokrete Izgubi osjecaje Da li ce suza zasjati u oku skitnice… Ako drhtaj strasti nestane Hoce li san donijeti ponekad moje pokrete… Uzburkati more… Ako vapaj moje duse zatihne Da li ces cuti plac djeteta Jecaj napustene zene… Ako zaboravim dah I zaplesem korakom smrti Hoces li mi pruziti ruku Dok silazim sa oblaka I dodirujem dno bezdana… Ako zaboravim dah I cujem sapat sudbine... Nada 06.12.2006 ”Nihil habenti nihil deest – Tko nista nema, nista mu ne nedostaje.” Latinska izreka |
01.12.2006., petak
 foto - ledynada Pomozi mi... Da li cu lakse zaspati u tvom zagrljaju? Ne osjecati nista, ni radost ni tugu... Da li cu lakse sacekati novo jutro u tvojoj pratnji? Pomozi mi... Da lakse udisem sutrasnji dan bez sjecanja Da lakse zagrlim djecu, Tugu i Samocu. Pomozi mi... Da vratim osmjeh na izmorena lica Ti, mali bijeli stvoru sto se topis u mojim ustima Ti, sto se razlivas mojim venama I donosis san bez snova Jutra bez osjecaja... Pomozi mi da prihvatim stvarnost bez pogleda Noci bez dodira. Pomozi mi... Da zavolim tijelo isprepleteno oziljcima prolaznosti Ti, sto mi pruzas ruku preko bezdana Dok magla navlaci lice tuge na mojim obrazima... Pomozi mi... Nada 30.11.2006 "Sreca je kao ptica u krletki: kad je jednom pustis, vise je neces uhvatiti." Korejska izreka |
