Ponekad razmisljam kako ces me se sjecati ako raskinemo. Da li ces me mrziti kao tvoju prvu bivsu ili ces me zaliti kao tvoju drugu. Prvu si volio, drugu si iznevjerio. Ako moram da biram radije bih da me mrzis.
Da li ces me se sjecati po sendvicima sto sam ti pravila za posao? Ili po stvarcicama sto sam ti nabavila za stan? Anticki cupovi sa pukotinama. Ploca sa egipatskim borcima sto sam ti donjela iz Splita. Ili po svjecnjacima sto smo okacili na zid, onako malo nakrivo.
Da li ces se sjecati kako sam paradirala svoje golo tjelo po tvom stanu? I kako sam plesala u dnevnoj sobi dok si ti pustao tvoju muziku. Ili kako sam plakala od srece dok sam gledala "Before sunrize" i od tuge dok sam slusala rjeci pjesme "Ne daj se Ines".
Ne bojim se kraja. Dosta je njih rastrgalo moju dusu i znam se dobro zakrpiti. Umrem i ponovo se rodim. Jaca. I ne gledam to kao neku nepravdu. Nisam ja zrtva i ne patim vise nego drugi. Zivot je vecinom ljep.
Ali ako ikad dodje do kraja, ostavicu jednu rupu u dusi za tebe.
|