la vida termina

Ne mogu biti iskrena
previse me brinu misli
onih koje ne vidim
zelim da posaljem rjeci
u svemir
i da znam da ce njihov eko
da se cuje zauvjek
ali necu da saljem misli
izoblicene
prepravljene
izmisljene
i suvise je lazi u ovom svjetu
a svako uljepsavanje
je laz sa dobrim namjerama


Zasto se toliko pravimo? Sta to toliko stitimo u sebi? Pa sta ako sam povredjena, tuzna i slaba?
Samo pisem i brisem i nervira me svaka rjec i recenica. Nemir. Ne mogu spavati. Oprala sam kosu iz dosade. Ili iz neke nade da cu sutra biti kao nova. Drndam po ovim tipkama ali nista iz mene ne izlazi. Sve se skupilo u nekoj kapsuli u grudima i ne mogu je otvoriti.