Photo by Sanja
Roko Dobra
DALEKO SAD NEGDJE …
Malešnoj Nei
Daleko sad negdje, iza sedam gôra,
jedna ljupka ptica, u toplom svom gnijezdu,
dohvatit bi htjela svoju plavu zvijezdu,
mada ponovo snijeg sniježi sve do môra.
Daleko sad negdje, iza črne kmice,
jedno zlatno srce na oblaku kuca,
ne znajući da se brižnoj baki štuca
dok se smrzavaju na granama ptice.
Daleko sad negdje, iza svih dubina,
jedno grle grli biser svoga svijeta,
dok mu poet nudi sonet mjesto cvijeta,
pa iz slikovnica hita put visina …
Daleko sad negdje, još iza Bornea,
baš će svoj bal prvi zaplesati – Nea!
Doru zauzvrat od lg
quiet whisper
to winter stars – a cliff
amidst the sea
tihi šapat
zimskim zvijezdama –
hrid usred mora
umi no iwa
fuyu no hoshi eto
sasayaite
|