climbing
to the starry sky, dreams
and the smell of pine
uspinju se
zvjezdanom nebu, snovi
i miris bora
hoshizora o
noboru wa matsu no
ka to yume to
Roko Dobra
NEIZBJEŽNOM LEU
uspinju se mravi na sami vrh travke,
čudeći se čudom kako samo mogu,
od cvrčka do ćuka, čavrljati čavke,
dok ti marno vježbaš uzvišenu jogu.
zvjezdanom nebu, gle, iznad Fuji bajke,
olovka se krili već u svakom slogu;
oblak riječi njiše u zjenama majke,
dok do pjesme rasteš na bakinu blogu.
snovi, kao stabla, iz korijenja niknu,
s moćnim dahom onih što Istinu zbore;
s njima svukud brodiš dok te ne naviknu
na tamne dubine i modre prostore.
i miris bora se oko tebe spleo,
stog ti poet kliče: «Budi sretan, Leo!»
Zadar, 5. 12. 2007.
|