laughing granny
26.08.2007., nedjelja
 I'm yours, sea - do not then foam so when I leave you tvoja sam, more - ne pjeni se toliko što ti odlazim Ovaj je haiku nastao nakon što sam pročitala poslan mi sonet majstora nad majstorima, Dora... S autorovom dozvolom (hvala , dragi Dor - Roko!) prilažem ga na uživanje svima koji vole poeziju; još da nam je čuti Roka kako izgovara svoje stihove, smjestivši se udobno na nekoj hridi iznad mora - ili jednostavno na svom morski orijentiranom žirajskom balkonu! Poslušajte: SVEJEDNO JE, IPAK … može li taj sonet bez da more takne i kada mu stihom ne kaniš baš blízu? može li taj sonet da moru umakne i kad, mjesto soli, ponudiš mu lízu? zatim sav uzdršćeš jerbo gavran grakne, što su ti stihovi, ko ronci u nizu, posloženi, sneni, a duhu tvom lakne čim meduze ozrcale Mona Lizu. svejedno je, ipak, posve vidim jasno, bio pepel sivi il' svjetlost nebesa; sabirao ruže il' se dao strasno, ko Faustus kobi, pun očaja, bijesa, plašeć se iznova da ne bude kasno tom sonetu s morem ili mu bez lijesa! Roko Dobra Žirje 2006. |
Thank you