Lasica

Imala sam jednom psa, bio je moj najbolji prijatelj.
Ne pretjerujem, ne podsmjehujem, zaista je to bio.
Moj jedini prijatelj od sedme do dvanaeste.
A onda je moj prijatelj nastradao, sa sestrom sam ga pronašla mrtvog.
Uz još poneke nevesele trenutke mog života, ono što sam zapamtila je ono što me on poučio. Kako biti čovjek.
Zaboravila sam tokom godina među ljudima kako da to budem. Mačke, ta malena, prpošno prkosno mekano dlakava klupka, i drugi životinjski prijatelji učili su me drugim stvarima.
Čovjekov najbolji prijatelj, život je namjestio da mi dođe ponovo, onda kad treba.
Zove se Tika.
Ima tople, okrugle, tamne oči na veselom licu, razdragan dodir, čitava pršti.
Nju sam prvu ugledala, njoj sam prvoj prišla.
Rekli su da je zauzeta, pa slobodna, pa ipak obećana...ali onda su rekli da je- naša.
I mi smo njeni.
Sutra dolazi kući, u svoj novi, četveročlani čopor.