Ne da se čitati!
utorak, 12.03.2013.
Sirova ljubav
Samo pusti da traje ovaj vijek
i kolosijeci nek nam se ne razdovoje od pustoši rutine.
Pusti da moja kosa miluje tvoje grudi
dok spavaš, miran i lijep
baš kao one noći, kad pijani bjesmo
sirovom ljubavi načeti, nemoćni da budni bdijemo
dugo u noć.
Sve što je bilo pusti i
živi samnom danas.
Živi samnom danas, a ono što je sutra, pusti. Nek traje sve što imamo.
Pusti da mi se lice stapa sa svakom žilom tvoje desne ruke,
i tvoju lijevu ruku volim,
tvoje obrve, tvoje čelo, cijelog tebe,
Samo pusti da traje ovaj vijek.
I nek se " naš vijek " zove.
Svu bol koju ti nanesoh riječima, ja prenesoh na sebe kao ubod pčele.
Bolno i kratkotrajno, mi živimo tren ovaj,
hodali smo našim ulicama
i smijali se našim stvarima.
Danas, hodaj uz mene kao da je sve novo,
moje si svijetlo kad u ulici nestane ga sasvim.
Hitam tebi najkraćim putevima, jer znam ;
svaka sekunda koju izgubim odlazi u nepovrat,
a ona koju dobijem s tobom ima čar.
Samo pusti da traje ovaj vijek,
uzmi me danas za ruku,
dotakni mi pramen na licu,
reci mi kako se osjećaš,
da podijelim osjećanja sa hodajućom srećom.
I bol si u bolu mome, kad znam da more te nesanice dana loših,
tu sam! Preko žice mi čuješ glas,
dišemo isti zrak,
nosimo isti kaos,
nosimo isti mir.
Samo pusti da traje ovaj vijek.
Želim te gledati kako dišeš pored mene.
Zapleti se u moje vlasi i nikad nemoj izaći.
Danas te osjećam, danas te sanjam!
