Ne da se čitati!
četvrtak, 20.12.2012.
Kako li je smiješno biti mlad. Mlad i lud. I lud, a mlad. Neprestano proživljavanje dilema, raspadanje prijateljstava, sastavljanje novih i sasvim drukčijih, pronalazak drukčijeg veselja. Bezbrižnost, motivacija, perspektiva koja se mjenja iz dana u dan, taktiziranje da bi bilo bolje, taktiziranje za uspjehom, brige oko neuspjeha, neodlučnost, odlučnost.
Sve ono što vas je mučilo više od ičeg drugog prije mjesec dana, danas je ništa. Ono što vas danas muči, za mjesec dana samo prođe. Prođu trnci koji dižu u nove dimenzije postojanja, strah, grižnja - prođe sve, prođe mladost.
Kako li je lijepo biti mlad. Zablude, a sasvim logična rješenja u trenu kada su potrebna, zablude koje vode u sablasna propadanja, zablude koje vode u sasvim lijepe stvari. Lijepe stvari, lijepi događaji, lijepi osjećaji, lijepe emocije za koje poželiš da ti ostanu za sva vremena ondje gdje jesi. U tebi, u tvojoj mladoj mašti, u svakoj sekundi udisanja dima koji piše priče. Dim nestane, a ostanu lijepe emocije.
Nema ograničenosti, nema ograničenja, nema granica. Mladost, mlad i lud.
I lud, a mlad.
