Ne da se čitati!
ponedjeljak, 10.09.2012.
Ne volim
Pitaju me koliko mi je ljeta.
Srastam u ženu, ako i nijesam.
I kad spomenem " sad ću devetnaest"
pojam adolescencije mi pada u san.
I grubo je meni i bolno je meni,
vidim da godine nose sve.
Neka, nose sve što tišti.
Nose i suđene i nesuđene.
Volim pamtiti ono što se voljelo,
a zatim se smijati tom.
Volim i svoju hladnoću, volim,
i kad metal hladnoće udari grom.
Ali ne volim eto što godine lete,
još bih bila malo dijete.
S tatom u zološki išla u šetnje
i brala s mamom suncokrete.
One suncokrete što su zapravo kadife.
Ali, kad si dijete suncokretima ti se čine.
Tada - o, kako je nebitno ime,
žalim za time, eh kako žalim za time!
