Lako štivo https://blog.dnevnik.hr/lakostivo

utorak, 27.02.2007.

Njemu ...

Ovo su samo dijelovi jednog velikog, jako iskrenog i bolnog teksta kojeg sam pisala njemu, ljetos, nekoliko tjedana nakon što je otišao:.

.... za sada još uvijek nisam ljuta, još uvijek te ne usuđujem, al nemam snage razmišljati o tebi, o onome što si mi učinio, o zadnjih nekoliko mjeseci, o lažima, o prevari, o onome što sada radiš, o nježnostima koje joj daješ ... nemam snage misliti o tome, o svemu, jer suze onda teku i ne prestaju.

Znaš, možda nam je sve ovo trebalo, možda da shvatimo što imamo, koliko vrijedi i da li nam je stalo.
Možda smo se upoznali prerano, prerano započeli, proživjeli, prerano sagorjeli ...



... dirnuo si u ono što je bilo samo naše, ono najintimnije, ono samo naše. Ne mogu zamisliti da te neka druga dira, ljubi, da ti ljubiš, dodiruješ nju, jer to je bilo samo naše, naše najintimnije.

Žao mi je što nam nisi dao vremena da se odmaknemo jedan od drugog i u miru razmislimo da li nam je još stalo i koliko. Sve si učinio konačnim i našu intimu i naš brak. Možda ću ti jednom oprostiti, al nikada, nikada neću zaboraviti...



... teško mi te gledati, osjećati poznati miris tvoje kože pomiješan s mirisom poznatog parfema, a ne dotaknuti te, zagrliti.
Samo te želim zagrliti, stisnuti se uz tebe i osjećati sigurnom. Ne želim te dirati, ljubiti - nikada više, jer ti ne pripadaš više meni, ali čeznem za snažnim ramenima, čvrstim rukama i zagrljajem, onim zagrljajem kojeg samo ti znaš dati...



...iako sam osjećala da se bliži kraj, molim sam Boga da taj kalež ne stavlja pred mene. Nisam bila spremna na to, nisam znala mogu li i kako živjeti bez tebe, bez tvog zagrljaja, osmjeha, dodira, bez tvog ramena svaku večer.
Ah, to rame, svaki dan mi nedostaje, kao i tvoj miris ... jako mi nedostaješ....


27.02.2007. u 08:00 • 0 KomentaraPrint#^

petak, 23.02.2007.

Tuga ...

Kiše se slijevaju prozorom moje duše. Ne mogu bez njega, a znam da moram.

Hoće li se sjetiti??? Što će učiniti???

Koliko još takvih datuma mora doći, koliko još toga moram preživjeti?
Koliko suza isplakati?

Kada će prestati boljeti?

23.02.2007. u 08:17 • 2 KomentaraPrint#^

četvrtak, 22.02.2007.

...

Sama! Sama! Sama!
Tako jebeno sama! - vrištala sam sinoć

Sve neki krivi ljudi oko mene!

A danas?! Duga!
Novi dan, za novi početak.
Novo jutro, za novo buđenje i duga na nebu.

Život! Nada! Snaga!

22.02.2007. u 09:25 • 2 KomentaraPrint#^

srijeda, 21.02.2007.

Samo gost

Došao je na moja vrata tako poseban, s osmjehom na licu.
Po prvi puta nakon svega, ponovno sam mu se obradovala. Poželjela ga dotaći, priviti se u njegov zagrljaj i osjećati sigurnom, sretnom...

Iako nismo više on i ja, iako ne postojimo, iako je sve završilo .... opet sam ga poželjela.

Lijepo ga je vidjeti na mojim vratima, a njegove riječi: "Primaš li me?!" - tako krivo izrečene, još uvijek odzvanjaju, putuju mislima. Svaki njihov zvuk ponovno otvara ranu, svako slovo izaziva bol,...

Da, primam te, al to više nismo ti i ja, jer nestalo je sve, otišlo u nepovrat .... primam te kao gosta, stranca u prolazu, primam te i puštam, sve u isto vrijeme.

Voli je, voli više nego mene jer ona tebe ne može voljeti više nego ja ....

21.02.2007. u 09:37 • 1 KomentaraPrint#^

utorak, 20.02.2007.

Anđeli

Najteže je gledati anđele tužnih i umornih očiju, obraza vručih od temperature.
Dat ću ti sve, samo ustani, skači, divljaj, ispuni kuću smijehom...

Mirno je i tiho, pretiho, a tvoje umorno tijelo nepomoćno leži, umorno od bola i bolesti. Samo okice još su budne, al u njima nema živosti, prepune su suza. Te dvije tamne točkice, sad se ne smiju, sad su tamne, mutne, kao ponor bez dna ...

Anđelima nije mjesto u krevetu, anđeli su tu da nas bude, da pjevaju, skaču.
Anđeli su tu da nas ljube.

20.02.2007. u 10:20 • 2 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 19.02.2007.

On, nepozvani stanar mojih misli (2)

U glavi mi se roje svakakve misli, ideje, sve teže se nosim s njima. To nisu stari koje mogu izreći, ispričati na kavi, jer kad se izgovore zvuče u svoj svojoj težini i veličini, a ovako izlaze iz glave, a ne opterećuju...

Postoji On, drugačiji od drugih, totalno full cool, privlačan, neodoljiv,... Uvukao se u moju maštu, u sve moje misli, ... ponekad satima mislim na njega, a znam da ne smijem i znam da ne želim, al ipak ... ne prestajem!

Zamolila sam Boga neka me oslobodi misli o njemu, nek mu nađe nekog koga će voljeti i tko će voljeti njega, nekog s kim će biti sretan, a mene oslobodi. Potekle su suze, duša se isprala, osjećala sam se oslobođeno, al danas ... danas kad smo se sreli, kad su se pogledi dotakli, srce je zadrhtalo ...

I dok ovo pišem, srce lupa sve jače, čežnja raste, kako mi nedostaje ...

Dok mi je pričao nisam mogla pogleda maknuti s njega, njegovih očiju, usana, ... kako sam ga samo željela poljubiti, dotaknuti, zagrliti,...

Koliko god puta razmišljala, uvijek bih zaključila da nisam spremna biti s njim, probati ga, ljubiti ...
Pa zašto onda toliko maštam o njemu, o nepozvanom stanaru mojih misli ... zašto? A još uvijek nisam zaljubljena, bar se ne osjećam tako.

19.02.2007. u 09:20 • 1 KomentaraPrint#^

četvrtak, 15.02.2007.

Smisao života

Kako je divno biti ptica, ploviti beskrajnim prostranstvima neba bez ikakvog cilja il' straha od poraza. Kako je divno slobodno pružati krila, predati ih toplini sunca i žudjeti za nekim novim putem, … putem savršenstva.

Koliko puta kretala bih stazom svoga života i zastala, … ukočila se poput kamena na mogavši naprijed. Bojala sam se da ću naići na blatnjave lokve, polja prepuna magle, straha, hladnoće,… Bojala sam se da ću zalutati i krenuti u suprotnom smjeru od zvijezda.

Stajala bih tako na cesti moga života i polako, jedva primjetno uzmicala … Potrčala bih i trčala sve brže i brže tom stazom savršenstva do njenog samog početka…. I kretala bih ponovno, nekim drugim putem, nekim možda boljim putem, ali nikada nije bilo dovoljno hrabrosti za zaista krenem i stignem, stignem do cilja ….

Zastala bih i vratila se. Vratila na početak, kao da sam prokleta od Boga, kao da mi ne da da se smirim i nađem svoj put, pravi put ….

Zaista je divno biti ptica, ploviti beskrajnim prostranstvima neba bez ikakvog cilja i straha od poraza. Zaista je divno slobodno pružati krila, predati ih toplini sunca i smirit se na pravom putu savršenstva…

15.02.2007. u 08:41 • 3 KomentaraPrint#^

srijeda, 14.02.2007.

Ljubav ....

... tako krhka poput nanizanih perli, tako jedinstvena poput crnog biserja.


Nesputana i čista, ne samo moja i ne samo tvoja, naša! Beskrajna i jaka, a opet ... nježna ... topla...



Hoće li moja ikada više biti takva? Hoću li voljeti? Biti voljena? Pripadati, pružati, davati i primati ...
Hoću li?

14.02.2007. u 08:49 • 1 KomentaraPrint#^

utorak, 13.02.2007.

Ljetna noć

Vruće je!!!

Sparna, ljetna noć ... stojim uz otvoren prozor, al zrak ne ulazi, .... ne događa se ništa, sve je mirno, tiho, usnulo, ... samo sam ja budna ... Tako je vruće!

Uzet ću kockicu leda u ruku, topit će se brzo. I već osjećam kako se smanjuje, nestaje pod mojim prstima, kapi klize ....

Klize polako niz moju golu ruku, kotrljajući se polako, sneno,... ah, hladna, mala kap klizi niz moje tijelo. Podignut ću ruku visoko, a kapi nek padaju na moj vrat .... jedna, pa ... još jedna ... i... još jedna ... ah, uzbuđuje me taj vlažan i hladan osjećaj na mojoj koži, tjera me da uzdahnem, zatvaram oči i .... uživam.

Zamišljam tvoje usne, vlažne i meke na svom vratu. Kapi sve češće padaju, a meni se sve više čini da me ljubiš ti.

I više ne znam da li si to zaista ti ili samo sanjam .... ne želim otvoriti oči.

Ljetna je noć .... mirna, ...tiha .... vruće je. Baš je vruće!

13.02.2007. u 07:57 • 2 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 12.02.2007.

On ...

On! .... ponovno On! Nepozvani stanar mojih misli ponovno je prolazio hodnicima moga uma. Ponovno se odmarao u odajama snova ostavljajući trag ... neizbrisiv trag...

I dok drugi prolaze i odlaze, neki zastanu pa, .... odu, drugi prolaze ne osvrčući se, On .... On ostaje,...

Nepozvani stanar mojih misli opet je bio tu! Otišao je kad sam to najmanje očekivala, ... otišao je ostavljajući želju i čežnju .... otišao je poklonivši mi zagrljaj za kraj ... kraj i prije početka ...

12.02.2007. u 08:05 • 0 KomentaraPrint#^

Sljedeći mjesec >>

  veljača, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28        

Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (5)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (5)
Listopad 2007 (8)
Rujan 2007 (8)
Kolovoz 2007 (7)
Srpanj 2007 (6)
Lipanj 2007 (5)
Svibanj 2007 (10)
Travanj 2007 (16)
Ožujak 2007 (16)
Veljača 2007 (10)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

opis bloga ...hmmm... jednom rijeci sladunjavo, melankolicno ... ups, to su vec dvije rijeci wink

lucy013@gmail.com



Crno i bijelo

Image Hosted by ImageShack<br />
<br />
<a href=Free Counters
Free Counters

users online


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

to je najbitnije... da živiš... da nisi umrla iznutra... to ti treba dati nadu i snagu. netko je jednom lijepo napisao: kad dotakneš dno, put je samo prema gore... ti si svoje dno ostavila iza sebe yes

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

...od ljubavi na ovoj zemlji sve je lakše,
vatra čisto gori, cvijet se slađe razmnaža,
muškarac i žena idu kao jedno,
ne skreću očima ...
(poslao Reggie)

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Ljubavnici hodaju po tankoj žici, a ako su vjernici, onda su u još većoj neprilici. Da u zemlju propadnemo našli bi nas da nam sude. .... Otkad je ulaznica za raj nejebica? Seks nije prljav nego božanstven .... by Slaven



Povremeno svratim:
Freestyler
Top sicret
Auris
Crvena
Cro download mp3
Zitta
Moj obrok
Slaven
Putena mala
Wall
Mala_vragolanka
Funnelcloud (fotke sunca, mora, munja - savršene)
Lebowski

Moj najdrazi:
Postsecret


Licenca

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Bez prerada