Lako štivo https://blog.dnevnik.hr/lakostivo
ponedjeljak, 30.04.2007.
Podne u parku
Sjedila sam jučer na klupi u parku, sasvim nevino, čekala te. Zadigla sam suknju i pustila suncu da me miluje, dala koži priliku da se osunča. Zabacila glavu, maknula kosu s lica i ukrotila je naočalama. Noge su se užarile, lice zarumenilo, ... usne vlažila sam vodom iz boce.
Prišao si mi i rekao: «Izgledaš tako mirno, spokojno ... kao da spavaš. Usana sjajnih, obraza rumenih ... kao poslije sexa. I kad bi te sada poželio, kad bi te sada dodirnuo ... što bi učinila?!»
Samo sam se osmjehnula, pa prilično glasno nasmijala, željela sam se spasiti, željela sam izbječi odgovor na ovu provokaciju ... Prošao si rukom duž mojih nogu, pustio prstima da nestanu pod suknjom ... Šapnuo mi na uho: «Učinimo nešto divlje ...»
Ne očekujući moj odgovor, već istog trena, prislonio si svoje usne na moje, lagano jezikom odvojio ih, pronašao put do zubiju, do jezika ... poljubac dug, sočan, bez suvišnih dodira, samo poljubac ...
Ne, ne dozvoljavam ti to, ne tu, ne sad! – protutnjilo je mojim mislima. Dižem se i bježim ti, odlazim na ljuljačku. Puštam suknji da je vjetar podiže, puštam kosi da leluja, hvatam tvoj pogleda i smijem se ... pokazujem ti noge.
Izdužujem ih najviše što mogu, vjetar i suknja čine svoje, pomažu mi u ovom zločestom naumu. Gledam te i smijem se, gledaš me i odmahuješ glavom, znaš što činim. Puštam sandali da sklizne, da padne ispred tvojih nogu ... želiš mi je obući?! Sve što trebaš je uhvatiti me, zaustaviti ... Puštaš me još malo, puštaš me da se ljuljam, uživaš u pogledu na moje tijelo, na ljetnu suknjicu kako skakuće, spušta se i diže ...
Prilaziš mi blizu, sasvim blizu, primaš me za nogu i ljubiš ... ljubiš moje prstiće... Imam lak u boji suknje, primjećuješ li? .. Ljubiš mi zglob, ljubiš mi list, kušaš me iza koljena, dodiruješ bedro, ... dodiruješ bedra rukama ... razdvajaš ih i prilaziš mi blizu, sasvim blizu ... imam gaćice u boji suknje, one satenske, one skliske i glatke ... znam, više voliš kad obućem tange, al tko zna kako bi onda ovo završilo ... gaćice su sad moj štit, gaćice su danas moj spas ...
«Nalupat će te po guzi, čim stignemo kući ... bome si zaslužila! Provokatorice jedna ... izazivaš me najmjerno i ostavljaš da patim» - pokušavaš biti ozbiljan, al vatra ti titra u očima ...
«Nalupat ću te jako, dok ti koža ne pocrveni , a onda ..» prilaziš mi do uha i šapučeš: «A onda je ljubiti i lizat dok se ne ohladi, smiri ...» - ostavljaš mi nježan poljubac na uhu i odmičeš se. Podižeš odbačenu sandalu sa zemlje, oblačiš je polako, porezno, još jednom ljubiš prstiče: «Dođi, vodim te na sladoled.»
Baš je zgodno što je grad pust, i baš je super što je vruče, i baš je dobro što podne u parku izbjegavaju svi, pa čak i najuporniji šetaći.
petak, 27.04.2007.
Desert u crvenom
Obukla sam danas suknju do koljena i mrežaste čarape. Obukla sam cipele crne sa dugačkim, tankim petama, ... stavila bisere. Usne namazala crveno, jarko crveno, ... mirišem slatko, slađe, kao najfinije voće dalekih krajeva.
Dignula sam kosu, otkrila vrat, i stavila naušnice, one dugačke što voliš.
I dok hodam, potpetice odzvanjaju. Crno-bijele pločice smjenjuju se pod mojim nogama, a misli lutaju ... tamo, na kraj hodnika, na svilene jastuke tvojih odaja. Osjećam se tako posebno, tako zanosno, ženstveno, uz tebe osjećam se kao princeza. ... Dok hodam, ... osjećam zrak kako struji, miluje bedra ... miris mog pafrema, posvuda, razliva se stubama, a misli lutaju ... tamo na kraj hodnika. Otvorit ćeš mi vrata i prije nego pozvonim, spusti me na jastuke posipane ružama i ljubiti. Ljubiti, dodirivati, kušati ... kao najfiniju čokoladu, kao desert ... i ne znam tko će više uživati u putenim dodirima, i ne znam tko će više guštati u poljupcima i tko će koga kušati više. Tamo ... na kraju hodnika ...
četvrtak, 26.04.2007.
S mirisom kave i okusom strasti
Ideja je došla nenadano, otprilike ovako: «može jedna priča meni u posvetu?
nema ništa bolje od toga da započne dok kuham kavu, a on me nježno primi iza leđa, polako...ljubimo se, ljubi me... posebno to; ljubi me... i to svuda 
a onda sve kako slijedi... prvo nježno, polako... onda mi ruke položi čvršće pod zadnjicu i podigne me naglo i tako ples postane silovit...
u malenom stanu prijateljice, dvoje koji se dugo, dugo nisu osjetili ”
A Sandee je rekla: “Nazovimo stvari pravim imenom” , shvatila sam to kao da je vrijeme da keks bude keks, a sex sex
Danas vam serviram kavu bez keksa, uz dodatak čistog sexa
Jutro je! Rano i sneno, još uvijek u spavačici, bosonoga, kuham nam kavu. Drago mi je da si sinoć došao, znaš da kod mene uvijek imaš mirnu luku, znaš da je moj dom i tvoj dom … znaš, ili ipak ne, još uvijek te volim. Jesi li to uopće ikada saznao ili si moju ljubav doživljavao kao nesebično prijateljstvo?!
Lijepo te vidjeti opet, lijepo te gledati dok spavaš, slušati tvoje disanje … Koncentriram se na kavu, ne želim da iskipi, al misli mi lutaju, odlaze k tebi, u tvoju postelju …
Tiho, sasvim tiho, bešumno, prilaziš mi s leđa … gledam u kavu, dok misli čeznu, uzdišu … Primaš me za struk, čvrsto, snažno … Bože, jesi li to zaista ti? – pitam se. Obraz naslanjaš na moj vrat … nježno, sasvim nježno poput lahora, ljubiš ga … koža se naježila od ugode … tako si nestvaran.
Snažnim i grubim rukama penješ se duž leđa, želiš da zaista osjetim tvoj dodir, da shvatim a si tu, zaista tu. Stišćeš mi ramena, u trenutku okrećeš … poljubit ćeš me. Zastaješ kao da provjeravaš želim li. To je samo centimetar, centimetar koji na dijeli, razdvaja. Rastvorenih usana gledaš u moje, gledaš i ostavljaš me da čekam. Koliko još … čekam te sve ove godine, gotovo pola života … ne želim više. Želim te okusiti, sad i odmah, ovdje.
Usne se spajaju, sramežljivo, jedva osjetno, a onda sve hrabrije, sve slobodnije. Ljubiš me za sve ove godine, ljubiš me za svaki dan čekanja, za prijateljstvo, za dobre i loše trenutke. Ljubiš me i ne prestaješ, dlanovima stišćeš lice. Ne boj se, neću i pobjeći. Kad bi samo znao koliko puta sam o ovome maštala, zamišljala, sanjarila … Ljubiš mi usne, obraze, prvo jedan, zatim drugi, ljubiš mi čelo, bradu, kapke … Jedan po jedan, poljupci padaju kao latice, meki i nježni, ljubavni, sočni, požudni. Ljubiš mi lice, ljubiš moj vrat, ljubiš mi ramena, gole ruke, ljubiš mi stopala, zemlju po kojoj hodam, ljubiš me kao ženu, kao voljenu, ljubiš me.
I uopće ne znam kad sam ostala bez spavačice, i uopće ne znam kamo su nestale tvoje bokserice, i uopće ne znam kako se sve ovo dogodili … niti ne želim znati. Ljubi me još, ljubi me snažno, prođi jezikom mojim usnama, gricni mi uho, poliži vrat. Uzdahni tiho, reci da me želiš … Ruke mi čvrsto polažeš na zadnjicu, podižeš me naglo, a onda spuštaš lagano, sasvim lagano. Rastvaram se poput cvijeta i primam te, polako, plitko, pa sve dublje, sve čvršće, sve žešće, započinje ples, naš ples.
Spuštaš me i dižeš, nabijaš bez milosti, kao da nisam tvoja, kao da želiš ispucati svu strast prikupljanu godinama. Spuštaš me i dižeš, čvrsto, snažno i opet, i opet, i još. Stišćem tvoja ramena, stišćem svoje grudi. Ruke su ti čvrste, snažne, mogu još, mogu još žešće, mogu još, kao na ljuljačci, gore i dolje, dolje i gore, i još, i još.
Ševi me, ševi me, ševi me još, još žešće, još čvršće, ševi me još, još, još, dublje, još. Uzdišem, uzdišeš, stenjem, senješ, vrištim, svršavam, svršavamo oboje. Tako je divo što te mogu čuti, tako je divno što si glasan, svršavam, svršavaš, svršavaš ... Puniš me, mlaz; topao i ljepljiv ispunjavam me, puniš me, a ja i dalje uzdišem. Uzdišem i ne prestajem.
Strast na usnama, miris pržene kave u zraku, odavno je iskipjela, al kao da je važno, kao da je bitno. Ševiš me i puniš … tako nestvarno.
srijeda, 25.04.2007.
A ovako se nastavlja ... (2)
Gdje smo ono stali ili bolje rečeno što smo ono započeli?!
Čitati na vlastitu odgovornost
Obljubljena i ljubljena, svuda i posvuda, spremna za dalje, spremna za još, nezasitna, gladna dodira, poljubaca, ljubavi.
Pomoći ću ti s gaćicama, nek padnu do gležnja, odbacit ću ih cipelom ... ili ih želiš povući ti i još jednom ljubiti cijeli put kojim si već toliko puta prošao usnama. Odaberi, želiš li da sam zločesta ili želiš damu?!
...
I opet oblizujem usne, dodirujem ih prstima dok gledam kako se skidaš ... cipele, čarape, majica ... Hlače, ne! Hlače ostavi još malo ... ja ću se poigrati kopčom ... gumbićima, znaš da to volim.
Udobno smještena na stolici, još uvijek u čarapama i štiklama .. bit ću dama, dama i gospodarica.
Ližeš moje grudi, bradavice, brzo reagiraju na tvoj dodir. Tako si nježan, tako topao, temeljit ... Gricni me polako, gricni me nježno tek toliko da izmamiš osmijeh na usne. Oči zatvaram, prstima se poigravam tvojom kosom ... mmmmm ... ostani tako, još malo, igraj se još tren, još malo, još jednom, još me ugrizi, još me poljubi ... mmmmm
Spusti se još, još niže, da, tu ... baš tu. Oh, kako znaš gdje i kako znaš kako. Uvijek me iznenadiš koliko dobro me poznaješ i mene i moje tijelo. Svaki dodir tvoga jezika dovodi me do ludila, svaki pomak tvojih prstića izaziva ugodu, neopisivu ugodu. Stavi mi prst u usta, daj mi da ga gricnem, daj mi da ga zagrizem, ukoliko ne želiš da vrištim ...
Gubim snagu, gubim dah, butine mi drhte ... pomoći jezik polako, sasvim polako, takni me prstićima tamo, samo ti znaš gdje ... da, to je to. Oh, da, blizu je, sve bliže, vrištim i grizem, topim se, boli me i godi mi; i ne znam gdje sam i ne znam s kim sam ... mišići se grče, sokovi teku ...
Ne, ne više, milost, ne više ...
Aaaaah, ... znala sam da nećeš prestati, znala sam da ću vrištati, znala sam da ćeš ponovno to učiniti ...
Oh, dragi! Kad bi samo znao, najbolji si!!!
Odmičem te ode sebe, požudno gledam, grizem usne, dosta je, ustani, sad ja idem na koljena. Ja sam gospodarica, sad ja određujem i ritam, i dodir, i zube, i jezik, i dubinu i sve ... o, da, sad sam ja ta, sad si moj, samo moj ...
Znam da ti nije svejedno kad te dodirujem zubima, al moraš mi vjerovati jer sada si moj, moja igračka, moj pijun, moj zavodnik i ljubavnik. Budi hrabar, izdrži, lizat ću te odmah, sisat ću te snažno, samo izdrži, izdrži ovaj tren.
...
Ajde, a vas čujem, tko su usudi komentirati?
utorak, 24.04.2007.
Tako to nekako počinje ... (1)
Dok pijemo čaj, sjedeći jedno nasuprot drugog, bezbrižno čavrljamo. Baš me zanima kako ćeš mi prići i baš me zanima koji razlog ćeš ovoga puta smisliti.
Pokazat ćeš mi najnoviji model mobitela na računalu ili pojačalo koje želiš kupiti. Prići ćeš meni, prići mom računalu sasvim, sasvim blizu ...
Dok stojiš pognutih leđa nadamnom, naslanjam se duboko u stolicu sve sa željom da te dotaknem, onako, kao slučajno. Da te promotrim još jednom izbliza, da osjetim miris tvoje kože...
Na ramenima i prsima, tu najljepše miriše. Volim te poljubiti, cmoknuti na ta mjesta, a onda zaroniti nos u tvoju kožu i udahnuti, udahnuti duboko. Udahnuti miris tvoje kože, miris tvog parfema, miris muškarca koji bi mogao biti moj, samo moj ...
Gledamo u računalo, ruku mi lagano naslanjaš na rame, prilaziš sve bliže, kao objašnjavaš mi nešto ... Oboje znamo da je to početak jer upravo si mi prišao, upravo ostvario kontakt. Sve manje slušam što govoriš, sve više razmišljam o tvojim usnama, o poljupcima. Sve češće pogledi se susreću, sve češće ovlažujem usne ...
I onda, ruka s ramena klizi prema grudima, druga traži koljena. U trenu spuštaš se na pod, rastvaraš mi butine, otkopčavaš košulju. Puštam te da radiš što želiš, puštam te da me iznenadiš. Noga na ramenu, prsti klize. Ljubiš me, centimetar po centimetar, od zgloba do koljena, preko butina do trbuha, pa onda jezikom natrag, natrag na početak. Kad poljubiš sve, kad ovlažiš sve, uzet ćeš drugu nogu, podignuti je na rame i ponovno krenuti. Od zgloba preko koljena, sve do trbuha, grudi ... pa opet jezikom natrag na početak. Svaki centimetar moje kože mora biti ljubljen, svaka pora ovlažena, svaka točka lizana ...
Uh, mislim da sam pretjerala i uopće ne znam kako ću ovo završiti!
subota, 21.04.2007.
Biserna ogrlica
Sjećate se priče Poljubac u liftu, ona ne završava u javnoj garaži, ona zapravo tamo počinje. Da je nastavim?!
Noć za poljupce, noć za nagrade ... tu je ped nama. Zbog onog što si učinio za mene, zaista zaslužuješ nagradu. Zbog svakog poziva, zbog svakog SMS-a, zbog svakog dolaska ... zaslužuješ i više.
Dok sjedimo u autu jedno pored drugog i prepričavamo večer iza nas, oboje znamo što slijedi, oboje znamo da je večeras ta noć ... Polako ga pripremam na nedostatak parkirnih mjesta, nebrojene krugove po kvartu, al' ono je tu ... prazno parkirno mjesto gotovo pred vratima ... da, večeras je zaista ta noć.
Hodnik, lift, ključ u vratima, stan ... prazan, tih, miran ... samo za nas, noć za nagrade.
Smješim se, izgovaram previše riječi, više nisam tako hrabra kao u liftu. Smješiš se, osjećaš moju nervozu ... strah. Nudiš mi piće, razgovor, ne žuriš, daješ mi vremena ... i već sam mirnija, opuštenija... Razgovor klizi polako i slatkasto jednako kao i šampanjac.
Odlažeš čašu na stol, odlažeš i moju, prilaziš mi, ljubiš me. U trenu zaboravljam sve, tako već dugo nisam, znaš to.
... gubim se, nestajem, prepuštam, ponovno sam u liftu, ponovno želja i ona ista strast.
Ljubiš me, snažno, pomalo divlje, nikad me nisi tako ljubio ... tako si snažan, tako čvrst, tvoje velike ruke dodiruje me posvuda, toji dugački prsti zalaze u sve skrivene kutke.
Skidaš moj sako, skidaš moj top, suknja klizi prema gore, a onda naglo pada na pod ... stojim pred tobom naga, nesavršena, a ti mi se diviš, ti me želiš, ti me nagrađuješ iako ja želim nagraditi tebe ...
Tu sam pred tobom sa vatrom u očima, gledam te, grizem usnu, polako, sasvim polako oslobađam gumbiće na tvojoj košulji ... polako, još polakše ljubi sve što otkrijem ....
I više nema ničega što bi nas dijelilo, koža na koži, dah uz dah, i više nema ničega što bi nam smetalo ... samo je biserna ogrlica ostala na mom vratu ...
Biseri ... - kažeš - Pusti ih, želim te takvu ...
Ljubiš me i diraš, vatromet ljubavi i stasti ... samo biseri skakuću između moga i tvoga tijela, samo biseri njišu se u ritmu, razlijevaju posvuda. Biserna ogrlica nijemi svjedok nagrada i nagrađenih.
petak, 20.04.2007.
Prah
Desetak dana tuge ... ipak je iza mene. Danas ... šarena košuljica, moja crvena kosa opet raspuštena ... smiješak na usnama, sunce na obrazu ...
Danas sam opet tu, danas sam opet ja ... do ponovnog loma, do ponovnog pada, do zida, do ponora ... opet ja.
Zapravo je strašno to kad ujutro, odmah nakon buđenja, staviš masku na lice. Masku za publiku i smiješak broj 8, a netko ti svejedno kaže: "Tužna si ovih dana ..."
I onda me sruši do kraja, poželim plakati, vrištati, lupati nogama ... poželim se slomiti, raspasti i u prah pretvoriti ... pa nek me vjetar raznese kud želi jer meni je svejedno ...
Ali ne danas! Danas skupljam svoj prah, lijepim razlomljene komadiće ... danas sam opet tu, danas sam opet ja ...
ponedjeljak, 16.04.2007.
Poljubac u liftu
- Nervozna sam, nervozna! Nećemo stići! – mrmljala sam već 1000-ti put pokušavajući izbaciti količinu nagomilanih emocija iz sebe, dok je on uspješno izbjegavao gradsku gužvu.
A onda napokon, ... auto u garaži, popravljena šminka, osmjeh na usnama ... Da, spremna sam zakoračiti, spremna sam suočiti se sa svijetom; kritikama i pohvalama. Duboki uzdah i idemo ...
Dvorana je puna, smiješim se, ponosna, uzdignuta čela, ne skrećem pogled ... večeras ne želim čuti ništa ... sutra nek pitaju, sutra nek se čude, ma, sutra nek osuđuju ako žele ... danas ne želim čuti ništa. Danas smo ti on i ja, on je tu zbog mene, a ja se pokušavam suočiti sa još jednim demonom straha i održati dvorac od stakla moje duše na klimavim nogama ...
Klizimo niz dvoranu, pogledi nas prate ... pomalo se osjećam kao starleta u pratnji mladog, svima nepoznatog, kavalira ... Dosta ste me žalili, radije me ogovarajte!
Večer je prolazila brzo, osmjeh je se više postajao stvaran, a se manje glumljen ... čvrst stisak ruke ispod stola, davao mi je snagu.
Vino je klizilo niz grla uzvanika, ponoć se bližila ... više nikome nije bilo važno tko smo, tko je on ... sve je bilo razdragano, veselo i puno, puno opuštenije ...
A onda, povratak kući .... znala sam da me očekuje nagrada što sam skupila hrabrost i došla, znala sam da ga želim nagraditi što je bio uz mene i dao mi snage da preživim.
Još samo javna garaža, kratka vožnja i u sigurnosti sam svoga doma, u svojoj intimi ... vrijeme za nagrade ...
Vrata lifta bešumno su se zatvorile za nama. Poljubio me, poljubio me još jednom, strastvenije ... ruke sam mu spustila do stražnjice i privukla ga k sebi još bliže ... Nježno mi je šapnuo: - Znaš da sve garaže i liftovi imaju kamere? –
- Zar je važno?! Pružimo im malo zabave u ove noćne sate ... –
Put mu je bio otvoren, kao kakvoj zvijeri, puštenoj na slobodu, snažno me ljubio, grizao vrat ... bilo mi je svejedno tko gleda, bilo je nevažno tko zna ...
Zadigao je suknju, ruke su mu klizile najlonkama, samo one su ga dijelile od moje kože ... dotakao mi grudi, kušao kožu ... oči su se sjajile, čudan osjećaj kolao venama ...
Lift je stao, vrata se otvorila, hladan noćni zrak dopro je do nas. Smijeh! Bila je ovo predstava za kamere, razmazan ruž na usnama ... još samo da dođemo kući ... pomalo opasna predigra prije same podjele nagrada ... opasno uzbudljiva ....
petak, 13.04.2007.
Dosta ...
Pospremila sam noćas Nepozvanog stanara mojih misli u ladicu. Samo slijepac ne bi vidio moje treperenje, samo slijepac ili onaj koji ne želi vidjeti.
Pospremila sam ga u kutiju, umotanog u svileni papir, poput neke dragocjenosti ... Spremila sam ga dovoljno duboko da oku bude nevidljiv, jer ako oku bude nevidljiv, možda će srce manje treperiti.
Spremam ja njega već dugo, spremam i opet otvaram ... ovoga puta spremila sam ga zauvijek, uskoro će godina dana kako je ušetao u moje misli. Godina suza, tuge, nevjerice, godina svih sranja u mom životu i godina treptanja srca za njim ...
Kažu: Kad Bog zatvori jedna vrata, drugdje otvori prozor! - zar je moguće da je meni otvorio krivi prozor?!
Ponekad se ponašam kao da mi je 16 godina, kao da je cijeli život predamnom, a ne kao da sam ga pola već odvalila. Hej, ženo, probudi se, patiš za nekim tko te više niti ne zamjećuje, plačeš za onim tko te ne zaslužuje, nadaš se onome koji ne čini ništa da bude tvoj ... samo povremeno ukrade koji trenutak da ispuni dušu do ponovnog susreta ...
Hej, ženo, pitam te: Do kada? Zašto si to radiš?
Tri mušketira moje tuge, Nepozvani stanar mojih misli i on, gospodin bivši - svi su tu i muče me. Svaki od njih čini nešto, a ne čine ništa ... Svaki od njih povrjeđuje na svoj način ... a ja im to dopuštam da čine 
Dosta je bajki, dosta je snova, dosta je gluposti i sranja. Zatvorit ću sve prozore, zaključat ću sva vrata ... A onaj koji je dovoljno odvažan da uđe, naći će načina ...
Ako mi je suđeno, uči će!
četvrtak, 12.04.2007.
Stih
Proganja me ovaj stih već danima:
...
ako te odvedu, cigani čergari,
ili te ukradu strašni haremski čuvari,
ako te odvedu, ja ću da poludim,
bez tebe ne umijem više jutrom
da se budim,
ako te odvedu sve će da se sruši,..
pamti me ko prijatelja, čuvaj me u duši,
....
a ja opet po starom, tuga caruje, samoća izjeda, srce krvari od boli ...
i što se ćešće pitam do kad će sve to trajati, to mi se čini da svaki put sve duže traje ... kao da se produži za koji dan, tjedan, mjesec ...
P.S. Ukoliko želite skinuti tu Čolinu pjesmu, to možete ovdje:
Ti si mi u krvi Hvala cro download mp3
srijeda, 11.04.2007.
Miris višnje
-Dođi! Daj mi ruke, želim ih maziti.
- Ne, nemoj večeras, koža mi je suha, perutava, danas nije za maženje.
- Ali ti si uvijek glatka?!
- Želiš mi me namazati mlijekom?
- Želim.
- Ruke ti moraju biti tople ...
- Tople su.
- ...dodir čvrst da ne škaklja previše ...
- Ali ja te želim škakljati
A onda smijeh, ruke posvuda, nestašni prsti znaju gdje škaklja.
Malo škakljanja, malo poljubaca, nježan dodir po kosi ...
...
- Istuširaj se, namazat će te mlijekom.
...
Izašla je iz kupaonice zagrnuta samo kućnim ogrtačem. Sjela je ispred njega ... Nježno joj je kosu skupio rukama, otkrio vrat. Morao ju je poljubiti ... i vrat ... i ramena ... i lopatice ... poljupci su klizili niz kralježnicu, ruke dodirivale ... ogrtač je klizio sve niže.
Otvorio je mlijeko za tijelo, miris višnje raširio se sobom ... naježila se od hladnog dodira, ali njegove tople ruke, za tren su ugrijale i mlijeko i kožu. Utrljavao ga je nježno i polako, vodeći pritom računa o svakom djeliću njene kože ... zaista je bila suha.
Žedna koža brzo je upijala mirisno mlijeko, ruke su lakše klizile i se češće završavale na mjestima gdje ne trebaju biti. Opet ju je škakljao, a njen zvonki smijeh odbijao se od zidova. Bilo je lijepo čuti kako se opet smije ... kako glasno cvrkuće zbog njegovih prstića ...
Ljubomorno su čuvali takve trenutke nježnosti, godili su im nakon napornog ranog dana. Malene radosti koje život znače, nježnosti koje začine odnos.
ponedjeljak, 09.04.2007.
Opuštanje
Napokon je stigla! Ušla je u mračnu hotelsku sobu, razmaknula zavjese i širom otvorila balkonska vrata. Svjetlost je prodrijela unutra, pjesma cvrčaka i šum borova. Izašla je da provjeri pogled, miris mora dopro je do nje i već se osjećala bolje. Ostalo je tako neko vrijeme, zatvorenih očiju, puštajući sunce da grije njeno lice ... udišući morski zrak.
Morala je pobjeći iz Zagreba, ostaviti na neko vrijeme sve brige i probleme. Morala je učiniti nešto za sebe, opustiti se.
Sutra je novi dan, sutra će već biti bolje.
...
Ustala je rano, grad je još spavao. Plaža je bila pusta i tiha. More mirno; ravna, glatka površina samo za nju. Hladnoća joj je polako prodirala u stanice, ali nije se dala smesti, ulazila je u vodu i dalje ... polaganim, ali sigurnim korakom.
Mmmmm - mrmljala je uživajući. Nije se mogla nauživati mora, nije se mogla zasititi plavetnila, a ono je danas tu, samo za nju. Ona je danas carica dubina, ona je morska vila, moć je u njenim rukama. Bilo je to savršeno buđenje, savršen početak dana.
Umorna od plivanja izašla je na obalu, osmjeh joj je blistao na usnama, bilo je to nalik orgazmu, čisti užitak za izmoreno tijelo i ranjenu dušu. Pustila je kapljicama da se kotrljaju njenom kožom, sol se sušila u njenoj kosi ... prošla je rukom kroz pijesak i pronašla školjku, ponovno smiješak ... Dan je bio prelijep, plaža još uvijek pusta i tiha ... Upravo to joj je trebalo, morala je pobjeći od sebe i života, morala je ukrasti komadić raja i spremiti ga u srce. Bio bi to savršen vikend, još kad bi samo imala s kime popiti kavu ... podijeliti raj.
subota, 07.04.2007.
Hvala Ti!
Hvala Ti Bože na svoj milosti i ljubavi koju mi daješ.
Hvala Ti na majci Mariji ,mojoj uzdanici i zaštitnici.
Hvala Ti na tvome sinu Isusu koji je zbog mene i mojih grijeha umro na križu.
Hvala Ti na anđelu čuvaru ...
Ti si moja utjeha i nada. Još pamtim riječi koje si mi poslao: "U dlanove sam te urezao, ti si moj!"
Bože moj, ne napuštaj me ...
Daj mi snage da izdržim, daj mi ljubavi da podnesem ...
srijeda, 04.04.2007.
Opet hmmm ....
Sjećate se, prije otprilike mjesec dana započela sam pisati onaj Hm... popis.
Započelo je otprilike ovako:
Trebala sam proći 30-tu da bi:
1.-6. podsjeti se tu 
...
7. shvatila da se u vožnji automobila ipak može uživati
8. shvatila da ne trebam biti sretna u ljubavi da bi funkcionirala
9. počela se boriti za svoja prava, jako tiho i polako doduše, al napredujem
10. koliko značenje ima izjava: "Kad si loše, izađi van, vani je super. Izađi van!"
11. se opustila i radila neke stvari ne razmišljajući što drugi misle o tome
...
nastavit ću ja opet ovaj popis, sigurno
utorak, 03.04.2007.
Trenutak u vremenu
I? Što ćemo pisati danas?
Tuga ili sex?! Sex ili tuga?!
Nekako sam se uplela u te dvije teme i nikako krenuti dalje
A tužan sex? - O, ne! Bilo bi to pretjerano
Evo jedna pričica, crtica iz života, koja je ekipu iz kombija, prije koju godinu, zabavljala satima
Evo ih! Stigli su! - rekao je prilično uzbuđeno
Što misliš koliko im treba da pozvone, 2-3 minute? Ha? Što misliš?
I prije nego sam izgovorila bilo što, već me ljubio niz vrat, ruke su mu bile posvuda. Mrmljala sam nešto, a on je i dalje postavljao pitanja:
Što misliš, možemo li toliko brzo, što misliš? Ha?
Niti jedno od nas nije očekivalo odgovor na to pitanje jer samo jedno nam je bilo na pameti. Utrka s vremenom je započela.
Brzi pogleda na kuhinjski stol na trenutak nas je obeshrabrio.
Stol je star, neće izdržati!
A sudoper?
O, da! Poslužit će, dovoljno je visok!
Ljubav na rubu sudopera, dok gosti zaključavaju auto i uspinju se stubama... Ma, nije mi bilo hladno, niti me žuljalo, bila je to strast, čista strast ...
Obrazi su se zarumenili, usne ovlažile, sokovi potekli. Ukradeni trenutak u vremenu. Trenutak za ljubav i želju - ima li što ljepše?
Ostao je samo miris ljubavi u zraku, miris koji smo samo mi osjećali, zagonetni smiješak na usnama i vlažan trag, jedini pravi dokaz strastvenog susreta.
ponedjeljak, 02.04.2007.
Naviru sjećanja
Prije dvije godine umro je papa Ivan Pavao II. - izgovori je spiker na radiju. Sasvim slučajno ta rečenica u meni je probudila uspomene na njega, na njegov rođendan i našu ljubav.
Sjećam se, organizirali smo čuvanje klinca i s povećim društvom izašli proslaviti rođendan. Tjednima sam birala odjeću za taj dan jer tako dugo nismo izašli, a toliko sam se veselila. Skinula sam nešto kila, obukla sve novo i zabljesnu kao što to već dugo nisam. On je bio lijep kao i uvijek, njemu nije trebala šminka ni nova garderoba jer na njemu sve dobro izgleda.
Noć je brzo odmicala. Plesali smo, smijali se, zabavljali društvo i ljubili se. Više se niti ne sjećam kad smo se zadnji put tako proveli ...
Drugi dan umorni, neispavani, ali zadovoljni, imali smo obitelj na ručku. Smijali se, opušteno razgovarali opijeni prošlom noći. I ništa nam nije bilo teško, tu noć kao da smo se ponovo zaljubili.
Navečer toga dana, došla je vijest koju smo danima s nevjericom i nelagodom očekivali, umro je papa Ivan Pavao II.
Jučer je on slavio rođendan sa svojom novom ženom, sa svojom novom obitelji ...
Ne mogu, a da se ne pitam, kamo je nestala ona noć od prije dvije godine, kamo su nestali osmjesi i ljubav koju smo tada osjećali?
Tužna sam, opet sam tužna ...
Bože, što sam krivo učinila?
Daj mi da shvatim gdje sam pogriješila?!
Još me boli pogled na njega ...
| < | travanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (5)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (5)
Listopad 2007 (8)
Rujan 2007 (8)
Kolovoz 2007 (7)
Srpanj 2007 (6)
Lipanj 2007 (5)
Svibanj 2007 (10)
Travanj 2007 (16)
Ožujak 2007 (16)
Veljača 2007 (10)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
opis bloga ...hmmm... jednom rijeci sladunjavo, melankolicno ... ups, to su vec dvije rijeci
lucy013@gmail.com
Crno i bijelo
Free Counters
to je najbitnije... da živiš... da nisi umrla iznutra... to ti treba dati nadu i snagu. netko je jednom lijepo napisao: kad dotakneš dno, put je samo prema gore... ti si svoje dno ostavila iza sebe
...od ljubavi na ovoj zemlji sve je lakše,
vatra čisto gori, cvijet se slađe razmnaža,
muškarac i žena idu kao jedno,
ne skreću očima ... (poslao Reggie)
Ljubavnici hodaju po tankoj žici, a ako su vjernici, onda su u još većoj neprilici. Da u zemlju propadnemo našli bi nas da nam sude. .... Otkad je ulaznica za raj nejebica? Seks nije prljav nego božanstven .... by Slaven
Povremeno svratim:
Freestyler
Top sicret
Auris
Crvena
Cro download mp3
Zitta
Moj obrok
Slaven
Putena mala
Wall
Mala_vragolanka
Funnelcloud (fotke sunca, mora, munja - savršene)
Lebowski
Moj najdrazi:
Postsecret
Licenca
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Bez prerada