Lako štivo https://blog.dnevnik.hr/lakostivo
srijeda, 31.10.2007.
Happy Halloween
P.S. Hahahaha, nije moja 
da ne bi bilo zabune 
Ali zato ova slijedeća bundevica, skroz je mojih ruku djelo 
subota, 27.10.2007.
Stalna samo mjena jest
Mijenjam se! Osjećam to ... mijenjam se iz lošega na gore, iz tuge prelazim u još veču ... ulazim u mrak. Čak ni sunce više ne nosim u kosi, i ona je pocrnila, potamnila, izgubila sve one boje, crvene i sjajne, izgubila moć.
Osjećam da prestajem i osjećam da nestajem ... mijenjam se iz lošega na gore ...
Stojim na rubu ponora već dugi i predugo, stijene oko mene ruše se ... stojim na rubu i razmišljam hoću li zakoračiti, skočiti u ponor i nestati ili ću ostati, čekati da se i moja stijena uruši. Hoću li čekati da padnem, potonem zajedno s njom ili ću zakoračiti i čak i u ponor sama.
Mijenjam se! Osjećam to ... mijenjam se iz lošega na gore ...
Gdje su sada svi oni koji optužuju, svi oni koji osuđuju. Nema ih kad padam, sada me ostavljaju samu, sada ne vide. A kad pokušavam letjeti, kad krila pružam prema suncu, tu su, tu su svi sa škarama, režu mi krila, trgaju pera, ne daju da poletim, ne daju da odletima. Gdje su sad? Zašto me sad ne zaustave?
Mijenjam se! Osjećam to ... mijenjam se iz lošega na gore ...
ponedjeljak, 22.10.2007.
Svilena marama
Tako staromodno i pomalo otrcano zvuci – proveli smo večer u kazalištu. Zabavna predstava, ništa dubokoumno, večer za opuštanje. Prepuni smijeha na usnama, nije nam se žurilo kući, ugrabili smo još malo vremena izvan svakodnevne rutine i otišli na jedno piće prije spavanja.
Godio mi je martini, lako je klizio niz grlo, savršeno pripremljen, još bolje rashlađen. Pričao o svemu i smijemo se … u polumraku kavane dodiruješ mi ruku, igraš se prstićima, nogu prislanjaš na moju, mmm, večeras neće tako brzo na spavanje, zar ne?!
Skidaš mi kaput, ljubiš obraz i nježno primaš me za ruku. Ponekad se osjećam tako krhkom pored tebe, ponekad se osjećam tako … romantično dok grliš me. Ruke oslanjam na tvoja ramena, tako dobro ti stoji ovo odijelo, meka tkanina tako podatna pod prstima, ali ja ga sada ne želim na tebi. Otkrivam ti ramena, spuštam sako, puštaš ga da padne na pod, moji dodiri vrjedniji su od te skupe tkanine odbačene poput oklopa, samo prazne ljušture.
Dođi, sjedni tu, prepusti se meni … skidam te, potpuno, sve, skidam te i tjeram da sjedneš, ne dam ti da me dodiruješ, večeras ja igram se.
Stojim pred tobom, lagano njišem se u ritmu i skidam, gumbić po gumbić bluze rastvara se, centimetar po centimetar kože nazire se. Prstom dodirujem usne, zatim puštam ga da klizne po bradi, niz vrat, spusti se prema grudima i ocrta rubove grudnjaka. Da li bi i ti učinio to tako, dragi?! Puštam ga još malo, neka stoji, još nije vrijeme da osjetiš moje grudi, danas nije vrijeme da ih vidiš.
Spuštam ruke niz struk, sve do bokova, dok suknja klizi prema dolje, bokovima njišem se, crtam osmice po zraku i spuštam se do poda, spuštam, pa opet dižem. Dodirujem se svuda, ruke putuju, bokovi njišu se, kosa leluja, a grudi … grudi prolaze tu, baš tu pred tvojim očima, a ti ih dotaknuti ne smiješ …
Skidam šal, svilenu maramu koja krasila mi je vrat. Osjećaš li?! Miriše po meni, miris kože i parfema pomiješan, tako neodoljivo podsjeća na mene … Ljubiš mi šal, mirišeš ga, udišeš duboko, prislanjaš uz lice i maziš ga, kao da sam ja, kao da to sve činiš meni. Uzimam ti šal, vučem tu svilenu maramu iz tvojih ruku i vežem ti oči, zatežem u čvor … Opusti se, ne želim da me gledaš, želim da me osjećaš, želim da slike u glavi nastaju same …
Milujem ti lice, ljubim usne nježno i polako, meni se ne žuri … Poljupci tvoji, oh, toliko su moćni … Tako nezasitno grabim za tvojim usnama, okusom tvojim i vrckavim jezikom. Ljubila bih te satima i bilo b i mi dovoljno jer jedan poljubac tvoj, vrjedniji je od tisuću tuđih dodira. Jedan poljubac tvoj kao najukusniji desert, kao trešnja na šlagu ili vino što mirisom i okusom opija već od prvog gutljaja …
Naslanjam glavu an tvoje lice. Jednu po jednu bradavicu naslanjam ti na usne, dajem ti da ih ljubiš. Ljubiš i grizeš, ljubiš i istražuješ jezikom, ljubiš i sišeš, dok tiho stenjem od užitka.
Sišem ti uho, nježno grickam, a ukrućene bradavice naslanjam ti na grudi. Osjećaš li ih?! Još su vlažne od tvojih usana, još su vlažne, a tako tvrde, ukrućene …
Tu sam zapela, nemam volje za dalje, slike u glavi postoje, al riječi iz olovke ne izlaze.
petak, 19.10.2007.
Sjeta ... samo sjeta je
Na putu do kuće prolazim drvoredom, debeli sloj lišća šušti mi pod nogama. Crvene, žute, zlačane boje nestaju i prestaju i sve je smeđe, beživotno, trulo. I nebo je sivo, ni ptica više nema i sve kao da prestaje i sve kao da nestaje …
Hladan vjetar što šiba u lice kao da me tjera, kao požuruje želi da se uvučem u kuću, želi da tugujem. Vjetar vuče crne oblake, prolazi do kostiju i guši me. Promrzle kože, ledenih prstiju, al ne dam se. Sa svakim novim naletom korak se produžuje, ubrzava, al ne dam se.
I dok borimo se, vjetar i ja, krajičkom oka hvatam boje, festival zvukova i mirise, radost življenja. Različiti mirisi zimnica miješaju se, a iz izloga obližnje slastičarnice naziru se kolači od kestena, vruća čokolada puši se i lijepo je…
Trulež pod nogama, a slast u očima, mirisi i slike isprepliću se. Prženi šećer i cimet, medenjaci i topli čaj, kuhano vino i prvi kristaliči leda na prozoru, djetinjstvo…
I prije nego li zaspim i prije nego zaklopim oči, želim još malo živjeti, želim još malo uživati …
nedjelja, 14.10.2007.
Boli ...
Zabolio me jučer pogled na krivoga muškarca. Zabolio me pogled na njegovu kosu, naočale, bolilo me pri kretnjama, šalama, načinu na koji je branio svoje mišljenje ...
Rana se ponovo raspukla, a suze naviru cijeloga jutra, jer bolio me pogleda na njega dok ljubio je svojega sina, grlio ženu ... a sve tako isto, jednako, kao braća ... bolio me pogled jučer na njega, a bolio je i njega jer gledajući u mene, mislio je na prijatelja kojeg je izgubio.
Znam, proći će, to samo jesen, stigla je, uvukla se u tijelo, misli, hladnoća u kostima, kiša u očima, a magla u srcu ...
Ne želim vaše komentare jer znam što ćete reči, ali ovo puta ja to ne želim čuti.
srijeda, 10.10.2007.
Oglas
Današnji post nije priča, današnji post malo je gole istine 
Ideja je nastala na jednoj lijenoj, popodnevnoj kavi, babskoj naravno 
Post se trebao zvati "Traži se", ne, ne živ ili mrtav, već živ, živahan, živahniji, a sve s ciljem pronalaska muškarca, al ne bilo kakvog, već srodne duše.
Ponukana tuđom željom da mi pronađu nekog, a ovaj tjedan su mi već nudili upoznavanje s automehaničarem, inženjerom i jednim Karlovčaninom (nisam još obavještena čime se taj bavi ), odlučila sam i sama krenuti u akciju. Bilo je jednostavno i riječi su lako klizile kroz osmjehe dok nabrajala sam što želim, što očekujem.
A bilo je tu svega od tamne kose, određenih godina, čavrljanja uz kavu, beskonačnih šetnji, do poljubaca, zaštitničkih zagrljaja, ramena za spavanje, do polažaja za gledanje TV-a, ... nešto trajno, povezanost, nešto više od površnih, početničkih iskrica, više od međusobne kemije, a onda sam zastala ...
Znala sam što želim, znala sam što očekujem, znala sam što mi je važno, što manje bitno, ali nisam znala jedno, ono najbitnije: Što nudim? Što ja nudim za sve to?
ponedjeljak, 08.10.2007.
Da!
Ležim u krevetu pogleda čvrsto uprtog u strop, misli putuju... U polumraku sobe sve izgleda isto, pod uličnom rasvjetom gotovo jednako, a opet ... hotelske sobe odišu nekim posebnim mirom, tišinom ... odišu čistoćom, samoćom ...
Gledam u strop, otpuhujem oblačke dim tko zna koje po redu cigarete, mislim na nju ...
I ne razumijem zašto, zašto poslije svih tih žena i plavih i crnih, i visokih i dugonogih, i sisatih i lijepih i manje lijepih ... zašto? Zašto ja mislim na nju???
Osjećam toplinu njenoga tijela, miris kože tek namazane losionom ... njeni uzdasi ... hmmmm, uvijek izmame osmijeh na lice ...
I uopće ne razumijem zašto ja mislim o njoj, a druga žena obući će bijelu haljinu i reči mi: Da!
petak, 05.10.2007.
Drava
Kad se tuga sakupi, a suza nema, tada je najgore jer sjedi tu, baš tu na duši i stišće, pritišće jako i najjače. A suza nema da je potjera da dušu očisti, oslobodi...
Toga dana Drava je bila siva, samo jedan pogled na tu prekrasnu rijeku bio je dovoljan da bujica krene, da suze poteku ...
Bože, zašto? Zašto baš ja da sve prolazim sama? Sve lijepo i sve ružno, zašto? Zašto baš ja?
| < | listopad, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (5)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (5)
Listopad 2007 (8)
Rujan 2007 (8)
Kolovoz 2007 (7)
Srpanj 2007 (6)
Lipanj 2007 (5)
Svibanj 2007 (10)
Travanj 2007 (16)
Ožujak 2007 (16)
Veljača 2007 (10)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
opis bloga ...hmmm... jednom rijeci sladunjavo, melankolicno ... ups, to su vec dvije rijeci
lucy013@gmail.com
Crno i bijelo
Free Counters
to je najbitnije... da živiš... da nisi umrla iznutra... to ti treba dati nadu i snagu. netko je jednom lijepo napisao: kad dotakneš dno, put je samo prema gore... ti si svoje dno ostavila iza sebe
...od ljubavi na ovoj zemlji sve je lakše,
vatra čisto gori, cvijet se slađe razmnaža,
muškarac i žena idu kao jedno,
ne skreću očima ... (poslao Reggie)
Ljubavnici hodaju po tankoj žici, a ako su vjernici, onda su u još većoj neprilici. Da u zemlju propadnemo našli bi nas da nam sude. .... Otkad je ulaznica za raj nejebica? Seks nije prljav nego božanstven .... by Slaven
Povremeno svratim:
Freestyler
Top sicret
Auris
Crvena
Cro download mp3
Zitta
Moj obrok
Slaven
Putena mala
Wall
Mala_vragolanka
Funnelcloud (fotke sunca, mora, munja - savršene)
Lebowski
Moj najdrazi:
Postsecret
Licenca
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Bez prerada