srijeda, 28.03.2012.
Kad život zatvori vrata
Kad vam život zatvori vrata...kad mislite da ste stjerani u kut, kao da ste kažnjeni, ne vidite izlaz iz situacije...što napravite!? Ne tako davno bih pomislila: Bože, zašto opet ja? Zašto meni? Pa nikako na zelenu granu...međutim godinama traženja smisla u ovom besmislu života, shvatila sam da nam viša sila ne da da mirujemo, ona nas tjera na promjene. Ako i sami mislimo da se mijenjamo, a mentalni sklop od dvadesetih nam je identičan, prioriteti nam se nisu promijenili, hm... Stagniramo, propadamo na očigled. Čovjekov razvoj je definitivno nešto što je stalno. Bio on sa predznakom prema gore ili dole. Čovjek kada dođe do zida može samo gore ili dole. Tipični silazni putevi su ovisnosti. Čovjek ne vidi dalje od svoje naučene percepcije života, te izlaz traži u stvarima koje mu daju privremenu "užitak amneziju". Čovjek si daje injekciju zaborava. Zaborava da je on jedini koji može nešto poduzeti. Mi smo sami svoji majstori. Naš život je samo naša kreacija. Veličina kuće, okućnice, obitelj i susjedi, sve je to dio naše kreacije. Školovanje, posao, ljubav, sve su to produžeci našin napora i želja. Želja za životom. :)
Zato kada se nađete pred zidom, sjetite se da negdje postoji prozor. A kad provirite kroz prozor, možete vidjeti sunčan dan. A po želji ako nije previsoko, iskočiti iz kuće van i poletiti prema svojoj želji. Sve se u biti svodi na jednu ii dvije stvari, a to su ljubav i prihvaćanje. Morate voljeti sebe, da bih mogli prihvatiti stvari kakve jesu i imali mogućnost promjene i kreacije.
Naučite promatrati stvari iz drugog kuta gledanja. Neka vas zatvorena vrata ne zbune. Bitka je možda izgubljena, ali nisam vidjela bijelu zastavicu. Ja se ne predajem. Idemo u potragu za prozorom :)))))))))))))))) Uživajte u ovom predivnom danu. Pozz, Laik!
- 12:30 -
nedjelja, 21.08.2011.
Moje ljubavi
Hold me now….slušam jednu komercijalnu stvar sa slušalicama na ušima
http://www.youtube.com/watch?v=J7lVUFhtWlU&feature=share
dragi spava jer ga je ubila vrućina dana, a i danas je bio vrijedan…moj najdraži…volim ga…:*
On inače ne voli slušati glasno muziku, a ja obožavam kad se zvučnici raspadaju …to mi je ostalo iz dana heavy metal faze…ljuta na cijeli svijet,,,u biti teži emotivac, koji se izražava kroz muziku koju sluša ...bilo je tu svega od rap-a, housa, heavy metala, grunge-a, r’n’b-a, soula….raspon moje glazbe je varirao (varira) u domeni SVE OSIM folka i narodnjaka…to je nešto što ne mogu pojmiti niti jednim dijelom mozga, čak i kad je u pitanju pijanstvo…..
Ježim se od pomisli na isto….freak out žešći!
Ako me želite ubiti, polako i bolno, tada pustite narodnjake…
No to je tema za drugi post.
Moje ljubavi, prava ljetna light tema.
Neću pisati o ljudima, muškarcima, ženama, seksu, požudi, strasti….iako je samo po sebi vrlo primamljivo, nego ću se držati ostalih sitnica koje čine život ljubavnim.
Ljubav je raznovrsna…kao što ste primjetili u mome slučaju glazba zauzima veliki prostor, zatim pisanje (misao na misao, riječ pa rečenica), zatim moda (oblaćenje, presvlaćenje, kombinacije, boje…), šminkanje (dnevno, noćno, prirodno, za cirkus, LOL), psihologija (<3), filozofija (smisao besmisla), kava (uf, fina, mirisna, s mlijekom i vrućaaaa), fina klopa (ića i pića), film (mašta, akcija, ljubav, mit), umjetnost u različitim oblicima…ples (dancing in the rain), kino, šetnja i dugi noćni razgovori, izlasci (house,dance music), društvo, dragi ljudi, smijeh, sladoled (vanilija, oh ta vanilija!)…ah…ima toga….sitnice koje čine život ljepšim…
Ali ima toga još….volim spontanost i iznenađenja!!!!
Spontanost…kad jedna kava preraste u ljubavnu priču…
Iznenađenja…suncokret…onako, usput…čeka u vazi, na stolu, ma gdje ćeš lijepše stvari…
Volim originalnost, pozitivnost, jednostavnost, iskrenost, volim ljubav, pažnju…
daj još jednostavnosti…nikad dosta u životu…hoćeš ili nećeš…lijevo ili desno…volim ili ne volim…
Iskrenost…o da…bez toga ne mogu…pa makar i istina zaboli, ali nema bolje terapije.
Volim tišinu, volim trenutak samo za sebe. Ona rađa misao, misao rađa ideju…ona osvaja duh i materiju…predivno!
Volim kreativnost…imaginaciju…
Volim smijeh …ma lažem, obožavam smijeh…
Volim glasan smijeh, volim poglede kad se ljudi pitaju, pa što je toliko smiješno ili kad se toliko smiješ da te zaboli želudac…znate onu foru…nedjelja je, u crkvi si, svećenik priča istu priču već tko zna koji put, a tebi na pamet padne neka glupost, možda izazvana nekim događajem ili slikom…i umireš od smijeha…htio bi propast u zemlju od neugode, ali je osjećaj toliko dobar da jednostavno ne možeš….ili gledaš u kinu film, smješna scena (tog trena samo tebi) i krene lava, a pogledi traže izvor, o joj, zar ne može biti gore,,,mislim bolje!!!
I tako ima još tih sitnica…
Sjetite se Vi svojih…i uživajte u svojoj bezgraničnoj ljubavi!
- 19:25 -
subota, 20.08.2011.
Odluke i/ili obećanja
Što za vas znače odluke?
Da li su one stvar ponedjeljka, Nove godine ili nešto što je utkano u mapu vaše svakodnevice?
Koliko puta ste sami sebi obećali da ćete nešto napraviti, a na kraju ostali samo na riječima bez akcije?
Idem na dijetu....
Počinjem vježbati...
Prestajem pušiti...
Od sutra sam na netu samo sat vremena...
itd.
Na dijeti sam cijeli život, a kile samo idu gore....
Vježbam jezik do savršenstva :)
Prestajem s pušenjem do iduće cigarete koju zapalim....
btw da li sam spomenula da se izgubim dok sjednem za kompjuterom.
Jednostavno prasnem od smijeha koliko je ovo smiješno i tužno.
Zar je toliko teško promijeniti obrazac ponašanja?!?
Neke obrasce ponašanja njegujemo od prvih dana života, a neke usvojimo kasnije u životu.
Svaki od njih ima neku funkciju, koji nam koristi u jednom periodu života. Npr. kod mene je sama odluka kao takva bila misija nemoguće.
Zašto?
Zato jer sam veliki majstor smišljanja izgovora, vještina koja se s godinama nauči perfektno!
Kaže meni moj dragi: "Obećaj mi "nešto", a ja na to odgovorim: "Ja ne obećajem!"
Rezolutno i bez razmišljanja.
Na što me on pita: "A zašto ti je toliko teško nešto obećati?".
Racionalizacija u mojoj glavi ide logički.
Kad nešto obećam to moram i odraditi. Ako ne odradim, što unaprijed znam da neću.
Nema smisla da išta obećajem, kad znam da to neću odraditi...ali imam savršenu ispriku...."Neću ti obećati, ali ću se potruditi to napravim :).”
I tada je počela rasprava...."Oprosti, Kyra, ali to ti je glupo razmišljanje. Budi karakter, obećaj sebi, stoji iza svoje riječi....na taj način se gradiš, jačaš karakter, stojiš iza sebe....ne zbog mene ili nekog drugoga, nego zbog sebe..."
Hmmm...ma JOOOJ,,,,MA ZNAM da je sve to točno.
Istina....sve ja to znam, ali svejedno ponavljam...ne želim ti nešto obećati pa onda ne ispuniti obavezu. Iza svake odluke stoji i odgovornost!
Odgovornost postaje stav.
Stavom mijenjamo osobnost, ali pitanje, da li sam ja spremna mijenjati osobnost?
A ha...to je pravo pitanje....da li želim mijenjati svoju osobnost, da li želim biti nešto što sad nisam...o da!
Pošto sam osobnost, koja tolerira svakome da budu ono što jest, poštujem druge osobnosti, koliko god one bile drugačije i različite isto tako za uzvrat tražim da se poštuje i moja individualnost.
Jedna od mojih najvećih vrijednosti je moja OSOBNOST tj sloboda. Moja sloboda da ja budem upravo ono što jesam je najveći izraz ljubavi koji si mogu pokloniti. Pa to poklanjam i drugima.
Slične razgovore vodili smo periodično.....s vremena na vrijeme demoni vlastite slabosti isplivaju na površinu....shvatila sam da moram nešto napraviti jer je i meni počeo smetati takav kruti stav. Promijena je jedina konstanta u životu, zar ne?
I tako sam ja došla do odluke....obećajem da ću donijeti odluku, koje ću se pridržavati mjesec dana. Cilj odluke jest da dam svojoj osobnosti novu nijansu življenja. Odluka koju donesem biti će vezana za nešto što mi je teško i čega se ne odričem s lakočom. E to je pravi test za karakter. Namjerno ne koristim termin volja, jer volja je zabluda sama po sebi.
Razmišljala sam što bi za mene bio izazov, da je nešto što se ne vidi na prvu, ali moj unutarnji svijet drma i trese te pomiče granice poznatog i ruši granice ugode. Odgovor se nametnuo sam po sebi.
Buđenje svaki dan u 7 sati ujutro!
Ha, ha, ha....ja svjetski spavalica. Osoba kojoj je 8 sati osnova egzistencije. Moja baterija energije. Moje punjenje,,,,,Trenutno u životu imam mogućnost spavati koliko želim, osim kad radim jutarnju smjenu, pa ne mogu, ali u obrnutom slučaju ako želim odspavam do 9 sati ili ponekad do 10, pa se probudim sa mišlju :" Fuck, gdje mi ode dan i svi oni sati koje sam mogla iskoristiti...draga moja u nepovrat :):"
Navijanje budilice!
Dan 1.
7h...zvoni...budim se i dižem iste sekunde, da mi slučajno ne bi palo na pamet još kojih 5 minuta, hahaha,,,,svi znamo u kojem smjeru ode tih pet minuta, zato diži se na noge junačke. Umivanje...da progledam u taj novi dan....
Dan 2.
7h...sat zvoni....budim se i dižem, odmah...joj što je ovo gušt! Baš sam si sva fora, vesela i nasmijana.....
Dan 3,4,5.....
cca negdje oko dana 9...kasni večernji izlazak,,,dolazim doma u 2 sata ujutro...i navijam taj zlosutni sat :(.....7h... sat zvoni....buđenje....jedva gledam...kapci se jedva otvaraju...tijelo je u komi...ali jbg...dižiiiii se stara....ako zaje... samo ćeš sebe posrati i cijeli proces ponovno!
Glavna stavka u mojoj odluci je bilo to, ako jedan dan zakažem ili ne odradim, cijeli ciklus ponavljam ispočetka. I tako sam dogurala do trećeg tjedna,,,,a do kraja će biti pjesma, o daaa, ne da sam uvjerena, nego me ništa sada ne može pokolebati!
Osjećam se fantastično!
Volim taj osjećaj....to putovanje je otvorilo toliko nijansi boja u mome životu. Sada definitivno gledam drugačije...dobila sam novi uvid....moja predrasuda da sam velika spavalica jest kako sam i rekla jedna veeeelika predrasuda!
Od dana kada se dižem ranije imam više vremena i za zezanciju i za svoje obaveze, a osjećam se odmornije nego ikada prije, a da ne pričam da sam toliko ponosna na sebe da je odluka došla od mene i ja stojim iza nje u potpunosti..
Sada razmišljam o drugoj odluci...hmmm...što je sljedeće...
ma ko ga šiša,,,,neka igre počnu...ovaj život je predivan!
- 11:33 -
ponedjeljak, 02.05.2011.
Snovi
Sanjamo,cijeli život živimo drugi život u snovima.
Letimo, padamo, ljubimo, susrećemo raznorazne zvijeri i demone noći.
Bojimo se, užasavamo se scenarija svojih snova, budimo se u znoju ili se smijemo, vodimo ljubav i igramo se sa fantazija svojeg nesvjesnog uma.
Snovi nam daju ugodu i pozitivni naboj ili nas upozoravaju na greške životnih odluka.
Koliko god bile jasne vizije snova, nešto što nas ne može prevariti je osjećaj koji se budi nakon njih.
Osjećaji su temelj razumijevanja svega onoga što sanjamo.
Emocija je smjernica.
Ona je polazište tumačenja snova.
Mene u zadnje vrijeme kroz snove prati jedan lik, moj brat i jedna pojava, duga kosa- a inače imam kratku.
Gledajući on line tumačenje lika brata nudi se odgovor dug život, radost i sreća.
Općenito tumaćenje koje odmah bacam u vodu. Smatram da su snovi za osobe poput mene samo mape koje moram naučiti čitati kako bi ih što bolje znala iskoristiti. Bez obzira na radnju tih snova za mene je brat slika mene. Moja muška strana osobnosti. Brat, kao osoba u životu, je prijatelj. On ne predstavlja autoritet poput roditelja. On je osoba na koju se možeš osloniti. On je osoba na koju možeš računati, makar se našao u njemu neobjašnjivoj i neprihvatljivoj situaciji. On će ti pomoći. On je muška osoba, bez predrasuda i očekivanja. On jest.
Tako i u mojim snovima on stoji uz mene, kako bi mi dao snagu za život.
On mi govori: "ovdje sam, za tebe, budi svoja u svim svojim energijama....,pusti svoje osjećaje i djeluj u skladu s njima...."
Brat se ovdje pojavljuje kao oslonac....Pretpostavljam da sam zatomila svoju mušku energiju, kako bi izvukla iz života nešto drugo. Možda ženstvenost, možda nježnost... ali ja sam u biti kombinacija muške i ženske energije. Muška prevladava većim djelom moga života. Sada je usnula san....ali se javlja kroz snove. Lav spava i sanja....
ali ne brinem se ja za njega probudit će se uz riku, koja će protresti zemlju i kralj će opet postati kraljica.
Duga kosa-donjeli ste dobru odluku.
Već tri ili četiri dana sanjam dugu i lijepu kosu. Kao što dolazi lijepo vrijeme, tako se vraća životna energija. Kosa je predstavnik snage. Ona pokazuje zadovoljstvo. Ona pokazuje nalet akcije, nalet prilika, koje treba uočiti i iskoristiti. Ona ukazuje na življenje u skladu sa samim sobom. Upravo ta činjenica osobi daje najviše snage. Biti svoj, biti poseban, biti drugačiji, je upravo ono što ja jesam. Biti perceptivan, biti dublji od površinskih slika i prikaza života.
Znam da me čekaju dani promjena i borbe. Rika lava....
Da li vi sanjate?
Što sanjate?
Kakvo značenje snovi imaju za vas?
Pozdrav Laik!
- 11:37 -
četvrtak, 28.04.2011.
Dijete u meni
Život mene kao djevojčice je bio dosta izoliran. Bila sam vrlo sramežljivo dijete, sa vrlo osebujnim mislima.
Kako bi ljudi rekli preozbiljno za svoje godine.
Moje društvo nisu bili moji vršnjaci nego stariji ljudi od kojih bi učila mudrosti života. To me ispunjavalo.
Međutim bila je jedna sitnica koja me uvijek veselila, a to je pjesma i ples. Kao mala klinka, tako ozbiljna i zamišljena, muzika je bila dio moje radosti. Pokreti koji su se rađali u mome tijelu su bili oslobađanje mojeg iskonskog bića. Htjela sam plesati i istaknuti se u plesu, kako bi izrazila svoje ja, ali i kako bi se približila ljudima. Možda i osjetila pripadnost.
Odrastajući u dosta konzervativnoj i patrijarhalnoj obitelji ostala sam zapostavljena u svojoj želji. Roditelji nisu ozbiljno shvatili moju želju, jer „nisu imali novaca“, ali ionako sam žensko pa nije ni bitno što ja želim. Muškarac je taj koji se treba realizirati. Ta predrasuda me pratila veći dio moga života. Etiketa materijalizma i seksualnosti.
Da li osjećate tugu ili nepravdu? Ili je to ok….“takve su bile životne okolnosti“!?!?
Dijete ne razumije.
Dijete osjeća.
Upija.
Upija svaku emociju i stvara emocionalnu inteligenciju.
Emociju izjednačava sa željom za samoostvarenjem.
Otkriva da je emocija jednaka gubitku.
Postaje emocionalno zakinuto dijete.
I kopne.
Premalo je da bi razumjelo, a kamoli nešto konkretno napravilo.
I tada imaš dvije opcije: pomiriti se sa situacijom ili bar dopustiti sebi zadovoljstvo maštanja. J
Ali praznina i osjećaj neispunjenosti ostaje i prati nas.
Prati nas kroz život sve dok ne osvijestimo činjenicu da je prošlost prošlost i da tamo treba i ostati. Moje odraslo biće je shvatilo da prošlost i tereti roditelja se mogu pustiti u zaborav.
Odlučila sam promijeniti osjećaj praznine u iskustvo o kojem sam toliko maštala.
Odlučila sam upisati početni tečaj hip hopa.
Ni manje ni više nego nešto ludo, otkačeno, drugačije. Samo svojstveno mojoj osobnosti. Istina jest da je trebalo puno hrabrosti za taj korak. Moj prvi trening bio je obilježen tremom, nevjericom i strahom.
Da li će me suditi zbog godina?
Da li ću moći uloviti korak sa srednjoškolkama, koje su mlađe od mene jedno cijelo desetljeće... i malo više.
Ali krenula sam... riješila sam sumnju da je kasno.
Dijete u meni je napokon realiziralo svoju davnu želju.
Želju da pleše.
Želju da se opusti i bude svoje.
Želju da se smije od srca.
Nemojte misliti da imam neki strašni talent za ples, jer ga nema.
„Šlepam se“ sa srednjoškolkama i ponekad tijelo ne može slijediti njihov ritam jer je starije. Ali uživam svake sekunde jer osjećam da dijete u meni uživa. Ono se smije i plače od sreće. Dobilo je dozvolu da bude ono što jest... dijete! I tako sam plesala jedno mjesec dana,,,,i onda sam odustala.
Ne zato jer mi je bilo teško ili nešto slično, nego zato jer je moje odraslo ja bilo zadovoljno i ispunjeno, ali i svjesno da je to ipak bila želja djeteta u meni, a ne moje odrasle osobe.
Koje su bile želje vašeg djeteta koje niste ostvarili kao dijete, a pokušali ste u odrasloj dobi?
Probajte, izazovite samog sebe na nešto što vam je bila davna želja.
Možda se iznenadite činjenicom da je tolika čežnja i opsesija samo u glavi vašeg djeteta, a ne vas,,,ali se prepustite i osjetite.
Možda će vam biti strašno, ali je zabavno i nekako dječje.
Treba biti dijete s vremena na vrijeme....jer nikad ne odrastemo do kraja, zar ne ;)
- 20:04 -
ponedjeljak, 25.04.2011.
Identitet i slične digresije :)
Identitet...stanje svijesti i uma.
Mi sami sebi dajemo i oduzimamo identitet.
Percepcija vlastite osobnosti je viđenje samog sebe kroz prizmu onoga što jesmo, onoga što želimo biti i onoga što naša duša jest.
Čovjek jest individua, jedinka, jedno, međutim on/ona je determiniran činjenicom da je čovjek društveno biće.
On živi u interakciji sa drugim ljudima i stvara ogledala gdje god se pojavi i sa kime god dolazi u kontakt.
Ta zrcala vlastite osobnosti stvaraju isto tako viziju onoga što mi jesmo.
U komunikaciji sa drugim ljudima mi upoznajemo nijanse sebe i ako smo dovoljno samosvjesni i samoanalitični primjećujemo nijanse vlastite osobnosti.
Upoznajemo svoje društveno biće.
Vrlo često se događa da percepciju vlastite osobnosti baziramo na refleksiji tuđih mišljenja i određenim stereotipima koji su nam nametnuti od strane drugih.
Kroz život dobivamo razno razne etikete koji nas prate cijeli život.
Netko nas doživljava kao veselu i nasmijanu osobu, netko kao vrlo razumnu i odgovornu, netko kao pragmatičnu i spretnu, netko kao vrlo intuitivnu i duhovnu osobu. Te etikete su osobine osobnosti. Popis osobina je beskonačan. Osobine postaju uloge. Mi ih igramo prema potrebi, ali se često dešava da se pojedinac toliko zaboravi i prema navici igra ulogu, koju su mu drugi nametnuli. Zanemaruje potrebe vlastitog identiteta. Ovdje vrlo često dolazi do sudara očekivanja drugih i osobnih želja pojedinca. Tada dolazi do sudara osobnosti. Ovakve situacije stvaraju nelagodu, razočaranje i slične nuspojave.
Banalan primjer istog jest odvajanje djeteta od roditelja.
Djeca koja više to nisu žele iskusiti život sa punim plućima.
Dolazi do potrebe za slobodom mišljenja i djelovanja,,,bez uplitanja autoriteta ili dobronamjernih savjeta.
Individua se odvaja od identiteta djeteta i preuzima odgovornost i zadatke odrasle osobe.
Sin ili kćer kreću svojim putem.
Majka ili otac, ovisno o vezanosti za vlastito dijete gube svoju ulogu, koju su igrali dvadesetak ili tridesetak godine i odjednom, kao da ih je netko ošinuo hladnom krpom preko glave...puf...buuu...ti više nisi majka i otac 24 sata...sada imaš vremena...ne znaš gdje ćeš sa svim tim vremenom....izgubljen si u vremenu i prostoru.
Naravno da sve ovisi o vezanosti roditelja sa djecom.
Moje osobno iskustvo je bilo takvo da sam na tu situaciju bila spremna bez zadrške, dok je moja mama bila ljuta....da, njena reakcija je bila ljutnja....što ja sad odlazim...kako ja ne mogu živjeti sa njima....bez obzira na činjenicu da je moj mentalni sklop i sklop mojeg oca bio svjetlosnim godinama udaljen. Činjenica da sam ja htjela iskusiti sebe u potpunosti. Sebe kao jedinku sa potpunom slobodom odabira i pravom na vlastite pogreške.
Još kao klinka sam željela slobodu više od svega. Slobodu i odmak od tradicionalnog odgoja.
Uvijek sam smatrala da je novo i drugačije samo nešto što je novo,,,a s vremenom će postati staro, a drugačije nije nužno loše ili bolje, nego samo drugačije.
Upoznavanje drugih i drugačijih je za mene predstavljalo učenje i razvijanje. Širenje svjetonadzora. Želja za učenjem kroz iskustvo,,,,jedna predivna stvar. Nisam imala strah. Čak sam ponekad imala onu naivnu i bezbrižnu notu. Život i čovjek je u svojoj biti dobar, pozitivan. Idealist i humanist.
Moja najveća životna iskustva su bila spajanje moje hrabrosti i naivnosti i odlazak u nepoznato....
Najveća kontradikcija da je to nepoznato bilo...ljudi....ljudi i još ljudi....
i nova iskustva....
Namjerno sam rekla kontradikcija, jer sam u duši vuk samotnjak.
Dok su klinke maštale o vjenčanju iz snova, ja sam sanjala život bez ikoga....ne želim ispasti hladna i neemotivna, ali moja vizija moga života je bilo ja, ja i ja. :))))) Zato i jest sloboda moja prva osobna vrijednost.
Ali budimo realni, moja duša je tražila ljubav,,,da si ne lažemo ;)
Što duša traži i želi to i privuče. Moj muškarac jest nastavak mojega identiteta. On je moje ogledalo....moj kritičar i moja najveća podrška,,,,ali on nije ispunjavanje mojih praznina...jer onda ne bi bio moj muškarac...onda bi bio moja lažna nadanja i utjeha....a ne moj ravnopravan partner....drugačije ne bi funkcioniralo,,,jel tako dragi?!??? Hahahahaa.....i da se ispravim kad kažem moj, ne mislim moj u smislu imanja ili pripadanja...on je svoj čovjek itekako...jel tako dragi????
hahahaha....
Što bi bio ovaj Woody-Tomić-nešto da nema tako slatke digresije :P
Zato ljudi moji koje su osobine koje čine vašu osobnost?????
Da li su one uistinu vaše ili su već postale stvar navike i naučenog obrasca ponašanja?
Hm...razmislite malo o tome?
- 10:48 -
četvrtak, 24.02.2011.
Kreativ-NO-ST(OP)!
U zadnje vrijeme stalno razmišljam o kreativnosti i što uopće ta riječ znači.
Kreativnost je smisao ili sposobnost stvaranja novog (Rječnik stranih riječi; Anić-Goldstein).
Ljudi kad pišu zamolbe za posao, što sam i ja radila, koriste riječ kreativan.
Ali da li se pitaju što oni time izjavljuju?
Što je u srži tog pojma?
Nedavno sam čitala vlastiti dnevnik iz 2000. godine....da, da ...čuvam ja takve sitnice koje život znače.
U hrpi nebitnih informacija naišla sam na kratki osvrt na moj posao iz snova....naravno da on uljučuje kreativnost.
Iznenadila sam se kada sam primjetila da je upisano u kratkim crtama ljudi i putovanje...odakle mi je to samo došlo, ne znam, ali razumijem.
(Ne radim takav posao, šmrc, ali doći će i ti dani...:))).
Uglavnom bit kreativnosti je stvaranje. Anić kaže stvaranje novog,,,a ja kažem stvaranje TOČKA.
Čovjek u svojoj biti želi stvarati i bez toga on nije živ,,,on nema smisla.
On ne treba stvarati inovacije, moderne tehnologije, nismo svi kreativni na isti način.
Čovjek može reciklirati razno razne ideje i prikazari ih kao novotarije,,
Možeš biti kreativan kroz umjetnost, pisanje, izradu namještaja, odgoja djece....kreativnost je neograničena u svim vidovima života.
Ja svoju kreativnost izražavam svakodnevno kroz svoj odabir odjeće, frizure, šminke...kombinacije su beskonačne...To je ono kad ljudi kažu za nekoga imaš svoj stil. Baš si svoj :)))).
Kada kreaciju prilagodite sebi i svom načinu života, nema ljepše stvari.
Ponekad kreativnost koristim u serviranju jela...ili u kuhanju po nekim svojim sitnim detaljima..iliti receptima iz glave....
ali za sve to postoji neki temelj, neko znanje....
Ništa ne dolazi samo od sebe i ništa ne dolazi bez učenja.
Zato uvijek treba biti otvoren za nove stvari.
Novo je dobro.
Nedavno sam čitala da je za kreativnost odlično upisati tečaj iz nečega što vas uopće ne zanima.
To vam može otvoriti neka nova znanja, neke nove vidove života.
Ne kažem da ćete zavoljeti "sport" (primjer) , ako vas on ne zanima....ali ćete otkriti neke sitnice...nešto novo. To će obogatiti vašu osobnost.
Naučiti ćete nešto novo.
Sjetite se kad smo bili mala djeca, sve nas je zanimalo,,,,kako se popeti na onu trešnju, kako nacrtati brod, kao to mama smije dirati struju, a ja ne...:))))
Sve nam je bilo zanimljivo. Sve nas je veselilo i sve nam je bilo jedan veliki izazov....
Nismo se obazirali kad bi pali sa te iste trešnje i razbili koljena,,,išli bi opet na nju,,,dok se nismo prejeli tih predivnih crvenih trešanja...i došli doma, prljavi i musavi..."Mama boli me trbuuuuuh..." 
Kad smo crtali po papiru, stolu i zidovima,,,,dobili bi batine, ali nema veze,,,,mi smo bili kreativni...i nikakva kritika, kazna ili nešto slično nas nije spriječilo da stvaramo svoj svijet.
I tako bi ja mogla do preksutra.
Htjela sam vam reći da svoje djete pustite da živi u tijelu odraslog čovjeka.
Jer što je čovjek bez djeteta...jedna ozbiljna i sumorna ljuštura...a takve baš ne želimo u svome društvu.
- 19:33 -
nedjelja, 30.01.2011.
Jesi li dovoljno muško?
Ljudi moji znam da ste svi primijetili jumbo plakat sa naslovom Jesi li dovoljno muško?
Kada su izložili prvi dio plakata sa istim natpisom, pitala sam se u čemu je fora i koji je nastavak priče.
Čista ljudska znatiželja me preplavila i pomislila sam si, ah to su one reklame,,,gdje slijedi nastavak priče.
Međutim niti jedan nastavak priče nije bio ono što se otkrilo nakon dan ili dva.
Majlonke?????
Mislim, halo!!!!!
Moj šok i nevjerica je bila ogromna.
Naravno da sam u razmišljanjima gdje to vodi. Iskreno sumnjam da je stvar u muškim najlonkama.
Jer budimo iskreni, tko bi od muškaraca bio toliko "žensko" da obuće najlonke.
Muškarci su prošli tu fazu sa maminim štramplama i maltretiranju još u vrtičkoj dobi.
Zar da ih još na kraju vratimo u pelene,,,,što nekima i slijedi s godinama, ali iskreno ne mogu si zamisliti ljubavnu scenu, gdje se uz podlogu ambijentalne glazbe, prigušena svjetla i slične atmosfere frajer počne skidati i komplicirati sa nečim poput "majlonki".
Budimo realni muški jedva čekaju da skinu žene, ne treba njima zapreka na domaćem teritoriju.
Ispravite me ako griješim.
Ali moram dati pet onome tko je osmislio kampanju.
Moje iznenađenje je šokantno :)...
A sada pitam iste, ma dobro o čemu se tu radi?????
p.s. baš me zanima koliki je dobio honorar model za reklamu????
- 12:46 -
subota, 29.01.2011.
Igra
Kad sam bila klinka obožava sam skupljati čaopise svih vrsta, a pogotovo one ženske.
Nisam bila hrčak koji skuplja stare novine,nego sam bila kreator vlastitih svjetova.
Naime izrezivala bi sličice koje bi mi se svidjele i stavljala ih na jedan veliki papir.
Tako bi tisuće različitih sličica dobilo novu dimenziju i novu svrhu.
Uljepšavanje bi svijeta kreatora.
Obožavala sam raditi vlastite kreacije pomoću papira i raditi postere koji su na kraju ukrašavali moju sobu.
To je bio moj svijet.
Navika kreacije je dugo ostala prisutna, kroz čitav period mojeg odrastanja.
Međutim sjećam se komentara odraslih: "Joj, opet se igraš?
Daj više odrasti...itd."....Roditelji ponekad svojim dobronamjernim savjetima stvarno znaju ubiti kreativnost i maštu.
I kako to biva u životu, potisnula sam svoju kreativnost i igranje i počela odrastati.
Postala sam ozbiljna i odgovorna osoba.
:(
Takav način života mi je odgovarao neko vrijeme, ali se na kraju pokazalo da je upravo stvaranje i kreacija moja vrijednost i da je upravo to što mi je falilo da se realiziram kao osoba u potpunosti. Pogotovo danas u svijetu, kada razvoj tehnologije i konkurentnost na tržištu raste, potrebna je ekstra doza kreativnosti, originalnosti i igre.
Ja obožavam igru.
Ja obožavam originalnost.
Mene oduševljava stvaranje i kreacija.
Ali priznajem odrastanje je potisnulo moju ludu kreaciju...i ona se boji izviriti, da ne izazove šok, lom....rekla bih revoluciju :))))))
ne kod drugih nego kod mene....
I zato sam odlučila ubiti drugu kravu,,,,moj strah od vlastite kreativnosti....
Pisajući ovaj tekst, niti ne znajući, u glavi mi se dešavaju, bling, bling momenti.
Upalila se lampica.,,,otvorila sam vrata igri...
Iskreno nemam pojma odakle krenuti,,,,moja odrasla misao treba plan i program, a moje djete se samo smije i smišlja, što, što....
vidjet ćemo s vremenom....
stay tuned...
- 13:20 -
četvrtak, 06.01.2011.
Dan kad sam ubila kravu
"Bila jednom jedna krava" je odlična knjiga koja govori kako ljudi pred sebe same stavljaju tonu izlika, isprika i ograničenja. Sve ono što nas blokira i zaustavlja u životu. Sve ono što ne možemo napraviti ili nemamo vremena. Sve je to jedna velika, debela KRAVA! Zato i kažem dan kada sam ubila kravu.
Moja krava je bila vrlo statična.
Bila je gluha, nijema i vrlo analitična.
Razmišljala je i propitkivala.
Glumila je žrtvu,koja nije.
Svi su joj bili krivi osim nje.
Rano djetinjstvo, otac, majka, posao, šef, društvo, vlada. Ovisno o situaciji i stanju inertnosti.
Lijenost je jedna od najsnažnijih karakteristika.
Zatim linija manjeg otpora, zatim "ma dobro", zatim "u ponedjeljak"....vidite sebe 
...ono staro poznato odgađanje i odugovlačenje. Nojeva glava zabijena u pijesak svakodnevice.
Ali....u svakoj priči ima onaj ali.....moja debela krava je postala pretežak teret.
Gušila me svojom inercijom i stajanjem na mjestu.
Pogledala sam oko sebe i rekla sam si da moram pobjeći....ali tko će trčati sa tonom tereta prikovanim za ruke i noge.
Zato sam odlučila nasamariti kravu...i potajno sam počela vježbati kako bi mogla svojom snagom strgati lance....a onda....bježiiiiiiiii.....
Ali....opet ali....shvatila sam da bježanjem neću postići ništa.....ima tih krava na sve strane....čekaju iza svakog ćoška....tada sam odlučila promijeniti sebe iz temelja....
Obećala sam samoj sebi da ću svaki dan raditi na snazi, energiji i širenju svojeg kruga nepoznatog...
Odlučila sam da ću upoznati svoj najveći potencijal i neću se zadovoljavati osrednjem.
Biti ću bolja verzija sebe.
Sa takvim stavom sam ubila svoju prvu kravu.
Krava se zvala "Stajanje na mjestu". Ja sam krenula. Ja se krećem.
Kažu da je prvi korak najteži....jest....ali on za sobom vuče drugi pa treći....ali ja se krećem,,,,na novom putu zvan život.
Ubila sam kravu!!!!!
Ponosna sam zbog toga.....
Ja dišem punim plućima,,,,
ali tek smo na početku priče....ima još krava na tom putu...
zato...stay tuned....
Laik
- 12:00 -
