Kad vam život zatvori vrata...kad mislite da ste stjerani u kut, kao da ste kažnjeni, ne vidite izlaz iz situacije...što napravite!? Ne tako davno bih pomislila: Bože, zašto opet ja? Zašto meni? Pa nikako na zelenu granu...međutim godinama traženja smisla u ovom besmislu života, shvatila sam da nam viša sila ne da da mirujemo, ona nas tjera na promjene. Ako i sami mislimo da se mijenjamo, a mentalni sklop od dvadesetih nam je identičan, prioriteti nam se nisu promijenili, hm... Stagniramo, propadamo na očigled. Čovjekov razvoj je definitivno nešto što je stalno. Bio on sa predznakom prema gore ili dole. Čovjek kada dođe do zida može samo gore ili dole. Tipični silazni putevi su ovisnosti. Čovjek ne vidi dalje od svoje naučene percepcije života, te izlaz traži u stvarima koje mu daju privremenu "užitak amneziju". Čovjek si daje injekciju zaborava. Zaborava da je on jedini koji može nešto poduzeti. Mi smo sami svoji majstori. Naš život je samo naša kreacija. Veličina kuće, okućnice, obitelj i susjedi, sve je to dio naše kreacije. Školovanje, posao, ljubav, sve su to produžeci našin napora i želja. Želja za životom. :)
Zato kada se nađete pred zidom, sjetite se da negdje postoji prozor. A kad provirite kroz prozor, možete vidjeti sunčan dan. A po želji ako nije previsoko, iskočiti iz kuće van i poletiti prema svojoj želji. Sve se u biti svodi na jednu ii dvije stvari, a to su ljubav i prihvaćanje. Morate voljeti sebe, da bih mogli prihvatiti stvari kakve jesu i imali mogućnost promjene i kreacije.
Naučite promatrati stvari iz drugog kuta gledanja. Neka vas zatvorena vrata ne zbune. Bitka je možda izgubljena, ali nisam vidjela bijelu zastavicu. Ja se ne predajem. Idemo u potragu za prozorom :)))))))))))))))) Uživajte u ovom predivnom danu. Pozz, Laik!
Post je objavljen 28.03.2012. u 12:30 sati.