subota, 20.08.2011.
Odluke i/ili obećanja
Što za vas znače odluke?
Da li su one stvar ponedjeljka, Nove godine ili nešto što je utkano u mapu vaše svakodnevice?
Koliko puta ste sami sebi obećali da ćete nešto napraviti, a na kraju ostali samo na riječima bez akcije?
Idem na dijetu....
Počinjem vježbati...
Prestajem pušiti...
Od sutra sam na netu samo sat vremena...
itd.
Na dijeti sam cijeli život, a kile samo idu gore....
Vježbam jezik do savršenstva :)
Prestajem s pušenjem do iduće cigarete koju zapalim....
btw da li sam spomenula da se izgubim dok sjednem za kompjuterom.
Jednostavno prasnem od smijeha koliko je ovo smiješno i tužno.
Zar je toliko teško promijeniti obrazac ponašanja?!?
Neke obrasce ponašanja njegujemo od prvih dana života, a neke usvojimo kasnije u životu.
Svaki od njih ima neku funkciju, koji nam koristi u jednom periodu života. Npr. kod mene je sama odluka kao takva bila misija nemoguće.
Zašto?
Zato jer sam veliki majstor smišljanja izgovora, vještina koja se s godinama nauči perfektno!
Kaže meni moj dragi: "Obećaj mi "nešto", a ja na to odgovorim: "Ja ne obećajem!"
Rezolutno i bez razmišljanja.
Na što me on pita: "A zašto ti je toliko teško nešto obećati?".
Racionalizacija u mojoj glavi ide logički.
Kad nešto obećam to moram i odraditi. Ako ne odradim, što unaprijed znam da neću.
Nema smisla da išta obećajem, kad znam da to neću odraditi...ali imam savršenu ispriku...."Neću ti obećati, ali ću se potruditi to napravim :).”
I tada je počela rasprava...."Oprosti, Kyra, ali to ti je glupo razmišljanje. Budi karakter, obećaj sebi, stoji iza svoje riječi....na taj način se gradiš, jačaš karakter, stojiš iza sebe....ne zbog mene ili nekog drugoga, nego zbog sebe..."
Hmmm...ma JOOOJ,,,,MA ZNAM da je sve to točno.
Istina....sve ja to znam, ali svejedno ponavljam...ne želim ti nešto obećati pa onda ne ispuniti obavezu. Iza svake odluke stoji i odgovornost!
Odgovornost postaje stav.
Stavom mijenjamo osobnost, ali pitanje, da li sam ja spremna mijenjati osobnost?
A ha...to je pravo pitanje....da li želim mijenjati svoju osobnost, da li želim biti nešto što sad nisam...o da!
Pošto sam osobnost, koja tolerira svakome da budu ono što jest, poštujem druge osobnosti, koliko god one bile drugačije i različite isto tako za uzvrat tražim da se poštuje i moja individualnost.
Jedna od mojih najvećih vrijednosti je moja OSOBNOST tj sloboda. Moja sloboda da ja budem upravo ono što jesam je najveći izraz ljubavi koji si mogu pokloniti. Pa to poklanjam i drugima.
Slične razgovore vodili smo periodično.....s vremena na vrijeme demoni vlastite slabosti isplivaju na površinu....shvatila sam da moram nešto napraviti jer je i meni počeo smetati takav kruti stav. Promijena je jedina konstanta u životu, zar ne?
I tako sam ja došla do odluke....obećajem da ću donijeti odluku, koje ću se pridržavati mjesec dana. Cilj odluke jest da dam svojoj osobnosti novu nijansu življenja. Odluka koju donesem biti će vezana za nešto što mi je teško i čega se ne odričem s lakočom. E to je pravi test za karakter. Namjerno ne koristim termin volja, jer volja je zabluda sama po sebi.
Razmišljala sam što bi za mene bio izazov, da je nešto što se ne vidi na prvu, ali moj unutarnji svijet drma i trese te pomiče granice poznatog i ruši granice ugode. Odgovor se nametnuo sam po sebi.
Buđenje svaki dan u 7 sati ujutro!
Ha, ha, ha....ja svjetski spavalica. Osoba kojoj je 8 sati osnova egzistencije. Moja baterija energije. Moje punjenje,,,,,Trenutno u životu imam mogućnost spavati koliko želim, osim kad radim jutarnju smjenu, pa ne mogu, ali u obrnutom slučaju ako želim odspavam do 9 sati ili ponekad do 10, pa se probudim sa mišlju :" Fuck, gdje mi ode dan i svi oni sati koje sam mogla iskoristiti...draga moja u nepovrat :):"
Navijanje budilice!
Dan 1.
7h...zvoni...budim se i dižem iste sekunde, da mi slučajno ne bi palo na pamet još kojih 5 minuta, hahaha,,,,svi znamo u kojem smjeru ode tih pet minuta, zato diži se na noge junačke. Umivanje...da progledam u taj novi dan....
Dan 2.
7h...sat zvoni....budim se i dižem, odmah...joj što je ovo gušt! Baš sam si sva fora, vesela i nasmijana.....
Dan 3,4,5.....
cca negdje oko dana 9...kasni večernji izlazak,,,dolazim doma u 2 sata ujutro...i navijam taj zlosutni sat :(.....7h... sat zvoni....buđenje....jedva gledam...kapci se jedva otvaraju...tijelo je u komi...ali jbg...dižiiiii se stara....ako zaje... samo ćeš sebe posrati i cijeli proces ponovno!
Glavna stavka u mojoj odluci je bilo to, ako jedan dan zakažem ili ne odradim, cijeli ciklus ponavljam ispočetka. I tako sam dogurala do trećeg tjedna,,,,a do kraja će biti pjesma, o daaa, ne da sam uvjerena, nego me ništa sada ne može pokolebati!
Osjećam se fantastično!
Volim taj osjećaj....to putovanje je otvorilo toliko nijansi boja u mome životu. Sada definitivno gledam drugačije...dobila sam novi uvid....moja predrasuda da sam velika spavalica jest kako sam i rekla jedna veeeelika predrasuda!
Od dana kada se dižem ranije imam više vremena i za zezanciju i za svoje obaveze, a osjećam se odmornije nego ikada prije, a da ne pričam da sam toliko ponosna na sebe da je odluka došla od mene i ja stojim iza nje u potpunosti..
Sada razmišljam o drugoj odluci...hmmm...što je sljedeće...
ma ko ga šiša,,,,neka igre počnu...ovaj život je predivan!
- 11:33 -
