Hold me now….slušam jednu komercijalnu stvar sa slušalicama na ušima
http://www.youtube.com/watch?v=J7lVUFhtWlU&feature=share
dragi spava jer ga je ubila vrućina dana, a i danas je bio vrijedan…moj najdraži…volim ga…:*
On inače ne voli slušati glasno muziku, a ja obožavam kad se zvučnici raspadaju …to mi je ostalo iz dana heavy metal faze…ljuta na cijeli svijet,,,u biti teži emotivac, koji se izražava kroz muziku koju sluša ...bilo je tu svega od rap-a, housa, heavy metala, grunge-a, r’n’b-a, soula….raspon moje glazbe je varirao (varira) u domeni SVE OSIM folka i narodnjaka…to je nešto što ne mogu pojmiti niti jednim dijelom mozga, čak i kad je u pitanju pijanstvo…..
Ježim se od pomisli na isto….freak out žešći!
Ako me želite ubiti, polako i bolno, tada pustite narodnjake…
No to je tema za drugi post.
Moje ljubavi, prava ljetna light tema.
Neću pisati o ljudima, muškarcima, ženama, seksu, požudi, strasti….iako je samo po sebi vrlo primamljivo, nego ću se držati ostalih sitnica koje čine život ljubavnim.
Ljubav je raznovrsna…kao što ste primjetili u mome slučaju glazba zauzima veliki prostor, zatim pisanje (misao na misao, riječ pa rečenica), zatim moda (oblaćenje, presvlaćenje, kombinacije, boje…), šminkanje (dnevno, noćno, prirodno, za cirkus, LOL), psihologija (<3), filozofija (smisao besmisla), kava (uf, fina, mirisna, s mlijekom i vrućaaaa), fina klopa (ića i pića), film (mašta, akcija, ljubav, mit), umjetnost u različitim oblicima…ples (dancing in the rain), kino, šetnja i dugi noćni razgovori, izlasci (house,dance music), društvo, dragi ljudi, smijeh, sladoled (vanilija, oh ta vanilija!)…ah…ima toga….sitnice koje čine život ljepšim…
Ali ima toga još….volim spontanost i iznenađenja!!!!
Spontanost…kad jedna kava preraste u ljubavnu priču…
Iznenađenja…suncokret…onako, usput…čeka u vazi, na stolu, ma gdje ćeš lijepše stvari…
Volim originalnost, pozitivnost, jednostavnost, iskrenost, volim ljubav, pažnju…
daj još jednostavnosti…nikad dosta u životu…hoćeš ili nećeš…lijevo ili desno…volim ili ne volim…
Iskrenost…o da…bez toga ne mogu…pa makar i istina zaboli, ali nema bolje terapije.
Volim tišinu, volim trenutak samo za sebe. Ona rađa misao, misao rađa ideju…ona osvaja duh i materiju…predivno!
Volim kreativnost…imaginaciju…
Volim smijeh …ma lažem, obožavam smijeh…
Volim glasan smijeh, volim poglede kad se ljudi pitaju, pa što je toliko smiješno ili kad se toliko smiješ da te zaboli želudac…znate onu foru…nedjelja je, u crkvi si, svećenik priča istu priču već tko zna koji put, a tebi na pamet padne neka glupost, možda izazvana nekim događajem ili slikom…i umireš od smijeha…htio bi propast u zemlju od neugode, ali je osjećaj toliko dobar da jednostavno ne možeš….ili gledaš u kinu film, smješna scena (tog trena samo tebi) i krene lava, a pogledi traže izvor, o joj, zar ne može biti gore,,,mislim bolje!!!
I tako ima još tih sitnica…
Sjetite se Vi svojih…i uživajte u svojoj bezgraničnoj ljubavi!