subota, 29.01.2011.
Igra
Kad sam bila klinka obožava sam skupljati čaopise svih vrsta, a pogotovo one ženske.
Nisam bila hrčak koji skuplja stare novine,nego sam bila kreator vlastitih svjetova.
Naime izrezivala bi sličice koje bi mi se svidjele i stavljala ih na jedan veliki papir.
Tako bi tisuće različitih sličica dobilo novu dimenziju i novu svrhu.
Uljepšavanje bi svijeta kreatora.
Obožavala sam raditi vlastite kreacije pomoću papira i raditi postere koji su na kraju ukrašavali moju sobu.
To je bio moj svijet.
Navika kreacije je dugo ostala prisutna, kroz čitav period mojeg odrastanja.
Međutim sjećam se komentara odraslih: "Joj, opet se igraš?
Daj više odrasti...itd."....Roditelji ponekad svojim dobronamjernim savjetima stvarno znaju ubiti kreativnost i maštu.
I kako to biva u životu, potisnula sam svoju kreativnost i igranje i počela odrastati.
Postala sam ozbiljna i odgovorna osoba.
:(
Takav način života mi je odgovarao neko vrijeme, ali se na kraju pokazalo da je upravo stvaranje i kreacija moja vrijednost i da je upravo to što mi je falilo da se realiziram kao osoba u potpunosti. Pogotovo danas u svijetu, kada razvoj tehnologije i konkurentnost na tržištu raste, potrebna je ekstra doza kreativnosti, originalnosti i igre.
Ja obožavam igru.
Ja obožavam originalnost.
Mene oduševljava stvaranje i kreacija.
Ali priznajem odrastanje je potisnulo moju ludu kreaciju...i ona se boji izviriti, da ne izazove šok, lom....rekla bih revoluciju :))))))
ne kod drugih nego kod mene....
I zato sam odlučila ubiti drugu kravu,,,,moj strah od vlastite kreativnosti....
Pisajući ovaj tekst, niti ne znajući, u glavi mi se dešavaju, bling, bling momenti.
Upalila se lampica.,,,otvorila sam vrata igri...
Iskreno nemam pojma odakle krenuti,,,,moja odrasla misao treba plan i program, a moje djete se samo smije i smišlja, što, što....
vidjet ćemo s vremenom....
stay tuned...
- 13:20 -
