nedjelja, 30.01.2011.
Jesi li dovoljno muško?
Ljudi moji znam da ste svi primijetili jumbo plakat sa naslovom Jesi li dovoljno muško?
Kada su izložili prvi dio plakata sa istim natpisom, pitala sam se u čemu je fora i koji je nastavak priče.
Čista ljudska znatiželja me preplavila i pomislila sam si, ah to su one reklame,,,gdje slijedi nastavak priče.
Međutim niti jedan nastavak priče nije bio ono što se otkrilo nakon dan ili dva.
Majlonke?????
Mislim, halo!!!!!
Moj šok i nevjerica je bila ogromna.
Naravno da sam u razmišljanjima gdje to vodi. Iskreno sumnjam da je stvar u muškim najlonkama.
Jer budimo iskreni, tko bi od muškaraca bio toliko "žensko" da obuće najlonke.
Muškarci su prošli tu fazu sa maminim štramplama i maltretiranju još u vrtičkoj dobi.
Zar da ih još na kraju vratimo u pelene,,,,što nekima i slijedi s godinama, ali iskreno ne mogu si zamisliti ljubavnu scenu, gdje se uz podlogu ambijentalne glazbe, prigušena svjetla i slične atmosfere frajer počne skidati i komplicirati sa nečim poput "majlonki".
Budimo realni muški jedva čekaju da skinu žene, ne treba njima zapreka na domaćem teritoriju.
Ispravite me ako griješim.
Ali moram dati pet onome tko je osmislio kampanju.
Moje iznenađenje je šokantno :)...
A sada pitam iste, ma dobro o čemu se tu radi?????
p.s. baš me zanima koliki je dobio honorar model za reklamu????
- 12:46 -
subota, 29.01.2011.
Igra
Kad sam bila klinka obožava sam skupljati čaopise svih vrsta, a pogotovo one ženske.
Nisam bila hrčak koji skuplja stare novine,nego sam bila kreator vlastitih svjetova.
Naime izrezivala bi sličice koje bi mi se svidjele i stavljala ih na jedan veliki papir.
Tako bi tisuće različitih sličica dobilo novu dimenziju i novu svrhu.
Uljepšavanje bi svijeta kreatora.
Obožavala sam raditi vlastite kreacije pomoću papira i raditi postere koji su na kraju ukrašavali moju sobu.
To je bio moj svijet.
Navika kreacije je dugo ostala prisutna, kroz čitav period mojeg odrastanja.
Međutim sjećam se komentara odraslih: "Joj, opet se igraš?
Daj više odrasti...itd."....Roditelji ponekad svojim dobronamjernim savjetima stvarno znaju ubiti kreativnost i maštu.
I kako to biva u životu, potisnula sam svoju kreativnost i igranje i počela odrastati.
Postala sam ozbiljna i odgovorna osoba.
:(
Takav način života mi je odgovarao neko vrijeme, ali se na kraju pokazalo da je upravo stvaranje i kreacija moja vrijednost i da je upravo to što mi je falilo da se realiziram kao osoba u potpunosti. Pogotovo danas u svijetu, kada razvoj tehnologije i konkurentnost na tržištu raste, potrebna je ekstra doza kreativnosti, originalnosti i igre.
Ja obožavam igru.
Ja obožavam originalnost.
Mene oduševljava stvaranje i kreacija.
Ali priznajem odrastanje je potisnulo moju ludu kreaciju...i ona se boji izviriti, da ne izazove šok, lom....rekla bih revoluciju :))))))
ne kod drugih nego kod mene....
I zato sam odlučila ubiti drugu kravu,,,,moj strah od vlastite kreativnosti....
Pisajući ovaj tekst, niti ne znajući, u glavi mi se dešavaju, bling, bling momenti.
Upalila se lampica.,,,otvorila sam vrata igri...
Iskreno nemam pojma odakle krenuti,,,,moja odrasla misao treba plan i program, a moje djete se samo smije i smišlja, što, što....
vidjet ćemo s vremenom....
stay tuned...
- 13:20 -
četvrtak, 06.01.2011.
Dan kad sam ubila kravu
"Bila jednom jedna krava" je odlična knjiga koja govori kako ljudi pred sebe same stavljaju tonu izlika, isprika i ograničenja. Sve ono što nas blokira i zaustavlja u životu. Sve ono što ne možemo napraviti ili nemamo vremena. Sve je to jedna velika, debela KRAVA! Zato i kažem dan kada sam ubila kravu.
Moja krava je bila vrlo statična.
Bila je gluha, nijema i vrlo analitična.
Razmišljala je i propitkivala.
Glumila je žrtvu,koja nije.
Svi su joj bili krivi osim nje.
Rano djetinjstvo, otac, majka, posao, šef, društvo, vlada. Ovisno o situaciji i stanju inertnosti.
Lijenost je jedna od najsnažnijih karakteristika.
Zatim linija manjeg otpora, zatim "ma dobro", zatim "u ponedjeljak"....vidite sebe 
...ono staro poznato odgađanje i odugovlačenje. Nojeva glava zabijena u pijesak svakodnevice.
Ali....u svakoj priči ima onaj ali.....moja debela krava je postala pretežak teret.
Gušila me svojom inercijom i stajanjem na mjestu.
Pogledala sam oko sebe i rekla sam si da moram pobjeći....ali tko će trčati sa tonom tereta prikovanim za ruke i noge.
Zato sam odlučila nasamariti kravu...i potajno sam počela vježbati kako bi mogla svojom snagom strgati lance....a onda....bježiiiiiiiii.....
Ali....opet ali....shvatila sam da bježanjem neću postići ništa.....ima tih krava na sve strane....čekaju iza svakog ćoška....tada sam odlučila promijeniti sebe iz temelja....
Obećala sam samoj sebi da ću svaki dan raditi na snazi, energiji i širenju svojeg kruga nepoznatog...
Odlučila sam da ću upoznati svoj najveći potencijal i neću se zadovoljavati osrednjem.
Biti ću bolja verzija sebe.
Sa takvim stavom sam ubila svoju prvu kravu.
Krava se zvala "Stajanje na mjestu". Ja sam krenula. Ja se krećem.
Kažu da je prvi korak najteži....jest....ali on za sobom vuče drugi pa treći....ali ja se krećem,,,,na novom putu zvan život.
Ubila sam kravu!!!!!
Ponosna sam zbog toga.....
Ja dišem punim plućima,,,,
ali tek smo na početku priče....ima još krava na tom putu...
zato...stay tuned....
Laik
- 12:00 -
