Ova izložba se ne odnosi baš na umjetnost nego na prirodu, no ako se sjetimo one da je priroda najveći umjetnik, te da mnogi umjetnici crpe inspiraciju iz prirode, onda čak i nismo daleko. U pirodoslovnom muzeju se ovih dana naime održava izložba pod nazivom "Kultura doniranja - Zbirka mekušaca Mikula". Kako se može i naslutiti iz naslova, čovjek čije ime nosi zbirka, je cijeli život posvetio sakupljanju morskih školjaka i puževa. Iako je možda mogao sve prodati i zaraditi lijepe pare (zbirka sadrži nekoliko tisuća primjeraka), odlučio je na sreću ipak cijelu zbirku pokloniti Prirodoslovnom muzeju, te je ovom hvalevrijednom činu posvećena izložba.
Iako sama izložba površinom nije velika (nalazi se u jednoj prostoriji i četiri vitrine) i iako je izložen mali dio zbirke, izložaka je barem stotinjak, što je bilo dovoljno da sam više od pola sata intenzivno bio zagledan u vitrine. Većina ih je iz egzotičnih zemalja, no ima ih i dosta iz našeg podneblja. Za početak nekoliko primjeraka koji su mi se učinili najzanimljivijima:
U ovoj povelikoj puževoj kučici živi nautilus, iliti na hrvatskom Indijska lađica, životinja koja izgleda kao mutant puža i sipe. S pravom je zovu živim fosilom budući da dokazuje da su pretci sipe nekada imali kučicu koja se u međuvremenu transformirala u tzv. sipinu kost.
Ove ružnije školjke na slici, hexaples trunculus i bolinus brandaris, u prošlosti zvane murex (u međuvremenu je naime zaključeno da ne spadaju u tu skupinu), su zanimljive vrste morskih puževa. Iako ne izgledaju nešto osobito atraktivno, čisto sumnjam da bi ih netko sakupljao sa plaže, je još u davnini bio jako cijenjen i skup zbog boje koja se dobivala iz njega, purpurne (zato je dugo vremena bila boja namijenjena isključivo za careve).
Tu se nalazi i jakobova kapica, koju imučniji mogu gledati u tanjuru, a ostali svaki put kad prolaze pokraj Shellove benzinske pumpe. Da ne budemo off topic, ta je vrsta školjke i čest motiv u umjetnosti, pa se tako iz nje rađa Boticellijeva Venera.
Tu su i brojni drugi zanimljivi primjerci morskih mekušaca:
Male zamjerke idu na to sto su nazivi školjaka i puževa samo na latinskom, te što nema nikakvih opširnijih podataka o njima, tako da nekome tko nije biolog ili se iz nekog drugog razloga razumije u molokologiju, preostaje samo guglanje. No sve u svemu, izložbu se definitivno isplati pogledati, osim zbog napasanja očiju na prirodnim bojama i sedefu, tako i zbog činjenice da je ova donacija ove zbirke muzeju jedan izrazito nesebičan čin, kakvih je danas jako malo. I ja također razmišljam da jednog dana nekom muzeju doniram svoju zbirku pivskih čaša i ulaznica na koncerte, možda postanu antikviteti...
Pozdrav,
Miroslav
|
