Da vam netko tvrdi da je čovjek po imenu Biagio Faggioni jedan od najvećih hrvatskih slikara, sigurno bi ste ga blijedo gledali. Iza ovog imena, krije se zapravo Vlaho Bukovac, rođen pod tim imenom kojeg je kasnije kroatizirao (eto, sad ste naučili da faggio na talijanskom znači bukva). Ovih dana u Klovićevim dvorima imate jedinstvenu priliku pogledati jedan velik dio opusa ovog umjetnika. Ova izložba, kako i sam naslov kaže, pokriva prvu trećinu bukovčeva stvaralaštva i njegovog umjetničkog razvoja.
Izložba je prilično velika (zauzima cijeli kat) i treba prilično vremena da se obiđe. Koncipirana je kronološki, od njegovih najranijih američkih akvarela (koji izgledaju kao malo napredniji srednjoškolski radovi) do završetka pariške faze. Iako je ovo razdoblje obilježio Pariz, Bukovčeva putanja u mladosti je bila mnogo kompleksnija. Rođen u Cavtatu, sa 10 godina odlazi u Ameriku gdje igrom slučaja neko vrijeme provodi u popravnom domu, zatim, radeći kao mornar, u Istanbulu se divi lokalkama u hidžabima, u Peruu oslikava vagone a nakon toga u San Franciscu oslikava zidove, no osim toga povremeno oslikava i prave slike.
Nakon povrtaka u Cavtat, njegov talent je (na svu sreću) prepoznat, te uz pomoć lokalnog mecene dolazi u Pariz gdje studira i nakon studija ostaje tamo slikati. Ono što upada u oči je izuzetno vješt način slikanja od njegovog dolaska u Pariz, pogotovo ako se pogledaju njegove studije koje izgledaju poput fotografije. U međuvremnu slika i u Crnoj Gori, Engleskoj i Dalmaciji, a svako malo svraća i u Cavtat. Ovo razdoblje završava njegovim dolaskom u Zagreb, no to će biti tema za slijedeću izložbu o ovom slikaru.
Motivi su različiti, od portreta, autoportreta i pejzaža, preko slika Crnogoraca u narodnim nošnjama (ali sa pozadinom iz pariških parkova) i aktova sve do sakralnih i orijentalnih tema. Ali zajednička im je realističnost prikaza, osobe na portretima izgledaju kao da će svakog trenutka izaći iz okvira, dok kod pogleda na pejzaže poželite ući u sliku i koračati po Fontainbleau ili cavtatskoj ulici... I sve je puno boja...
Sve u svemu, da rezimirano, izložba nas je oduševila, a vjerujem da će i većinu koji posjete Klovićeve dvore, za što imate vremena do 11.03.
Pozdrav,
Miroslav
|
