Zna se, a nije HDZ.
Prvo i osnovno, sretno u novoj godini, nadam se da ste se oporavili od dočeka. Sad tek kreće ono depresivno postbožićno razdoblje, zima i iščekivanje proljeća, za koje se nadam da neće oklijevati u svom dolasku kao prošle godine.
Al da se vratim onome zašto sam tu - nije baš nešto bilo otvorenja tijekom blagdana, a nije bilo niti neke pretjerane volje za pisanjem recenzija, a kad se ista napokon ukazala, shvatih da su od silnih izložbi, fotki i dojmova, samo još dvije aktualne i time smislene za dijeljenje s velepoštovanim čitateljstvom. S time da je ova koju vam danas donosim trebala završiti prije 2 i pol tjedna, al eto, pučanstvo se zainteresiralo, pa je produžena do 12. siječnja. Riječ je o izložbi ilustracija Tomislava Torjanca u Klovićevim dvorima.
Tu večer sam s prijateljem posjetila još 2 izložbe (od kojih jedna još uvijek traje, no obzirom da traje dulje, prvo ću napisati nešto o ovoj), pa smo bili malo leteći, i iskreno, nisam bila sigurna koliko mi se uopće ide i na treće otvorenje, no pokazalo se da je odluka o tom posjetu bila pun pogodak. Naime, izložba me apsolutno oduševila, i mogu reći da je jedna od boljih koje sam posjetila ove godine. A konkurencija je zbilja velika.
Najpoznatiji uradak gospodina Torjanca jesu ilustracije dogodovština izvjesnog gospodina kojeg tražim u naslovu. Barem meni. S druge strane, mediji pišu da je najpoznatiji po ilustriranju "Pijeva života", no moram priznati da mi je to bio prvi glas. Al opet, obzirom da medije uglavnom ne doživljavam, možda je samo problem u mojoj neupućenosti. Kako bilo da bilo, izloženi radovi bili su mi baš če-če.
Prikazane ilustracije nisu bile pobacane nasumično, već je izložba koncipirana tako što bi se uzeo po odlomak-dva književnog djela što ga je autor ilustrirao, te bi ilustracije pratile sam tekst. Dakle, praktički, kao da ste iščupali par stranica knjige, uvećali ih i stavili na zid. 
Što se načina crtanja tiče, logično, razlikuje se od djela do djela (primjerice, ilustracije iz Pijeva života izgledaju ponešto ozbiljnije od onih iz Antuntuna ili Grge Čvarka), no ilustracije jednako zadivljuju.
Moji osobni favoriti ipak su ove "dječje" ilustracije. Što ću, u duši sam još uvijek dijete.
Da ne ostane sve na riječima...(ispričavam se zbog fotki, fotić baš ne voli staklo)
Kad kroz žito ide, on sjeda u čun...
Žabeceda
Odgovor će uvijek biti...
Negdje iznad duge?
Knjigice na zidu
Nenamjerni autoportret vaše najdraže blogerice
Jeste li već posjetili ovu izložbu? Kakvi su vaši dojmovi?
Ako niste, trk do Klovićevih...uz moju toplu preporuku.
Čitamo se
Ivana
|
