Napokon da na red dođe i jedna recenzija. Zapravo, nisam sigurna mogu li to uopće nazvati recenzijom, obzirom da je razlog našeg posjeta muzeju bilo jedno jedino djelo.
4. lipnja u Muzeju za umjetnost i obrt bili smo na predstavljanju Caravaggiove „Večere u Emausu“. Istom je bilo moguće prisustvovati samo ako ste imali pozivnicu, koju smo uspjeli ishoditi u zadnji čas, dan prije izložbe, kad su nam već splasnule nade za to. Inače, to je bilo već drugo predstavljanje spomenutog djela, obzirom da je dan prije bilo predstavljanje za više-manje politički vrh. Iako je i Jadranka Kosor bila tamo. No, da, nećemo politiku u svoju butigu.
Na predstavljanju je bila čitava hrpa govornika, od kojih me najviše oduševila talijanska veleposlanica u Hrvatskoj, obzirom da je govor održala na izuzetno dobrom hrvatskom, uz pomalo neobičan naglasak, ali vrlo simpatično. S druge strane, vrla nam ministrica kulture održala je govor od kojeg se svakom normalnom dizala kosa na glavi. U redu, shvaćam, to je bio poklon Italije Hrvatskoj povodom ulaska u EU, ali žena nije prestajala drviti o EU, međudržavnim odnosima, o tome što MI moramo činiti...Zapravo, kad bolje razmislim, držala je najdulji govor, a da nije rekla baš ništa.
Tijekom govorancija stajala sam pored bivšeg ministra Biškupića, pa sam imala sreću da me službeni fotograf muzeja, ili koja je već funkcija tog čovjeka, ulovi u krupnom planu. Jupi. I ispala sam standardno grozno. Nećete to vidjeti.
Slika je izložena na prvom katu muzeja, uz relativno stroge mjere osiguranja – alarm koji se uključuje ako se slici približite na manje od 70 cm, te dva čuvara koja stoje tamo u mraku i paze između ostalog na to da vrijednu umjetninu i ne pokušavate fotografirati. Čak smo i pri fotografiranju popratnih sadržaja (panoa s opisom života umjetnika, par riječi o Pinakoteki Brera, etc) bili upozoreni da fotografiranje nije dozvoljeno. Ipak, nešto fotki je ulovljeno, no samu umjetninu ipak nismo uspjeli uloviti fotoaparatom.
Što se samog djela tiče, meni osobno se jako svidjelo. I da prostite, ne znam što bih vam više rekla. Obično imam više za reći kad mi se nešto ne svidi, obzirom da osjećam potrebu za argumentacijom zašto je tako.
I da ne duljim više, par fotki s otvorenja, etc.:
Ministričina tirada
Simpatična talijanska veleposlanica
Uzvanici tek počeli stizati
Inače, cijene ulaznica nisu se mijenjale bez obzira na to što je izloženo i Caravaggiovo djelo, tako da za standardnu cijenu od 30 kn (s popustom za uobičajene skupine – studenti, umirovljenici...) možete pogledati stalni postav i Caravaggia. Do nedavno je bilo moguće pogledati i „Akvizicije...“, no nažalost, ta je izložba prošla. Nadam se da ste je stigli pogledati. Caravaggia još stignete vidjeti do 31. kolovoza.
Kao što rekoh, dalje nismo ni uspjeli fotkati, tako da vam nema druge nego se zaputiti do MUO.
Inače, imam neke zamjerke. Shvaćam da se na određena otvorenja može doći samo uz pozivnicu, no prilično je frustrirajuće što neki zainteresirani za ovu izložbu nisu mogli prisustvovati otvorenju, dok je nažalost veliki broj uzvanika bio prilično nezainteresiran za izložbu, no eto, dovoljno sretan da dobije pozivnicu zahvaljujući radu u pogodnoj tvrtci, ili na pogodnoj poziciji. Dapače, zgrozila me činjenica da određeni dio uzvanika očito nije usvojio osnove kulturnog ponašanja u javnosti, kao ni kako se ponašati u muzeju (primjerice, ne pipkati svaku umjetninu rukama, etc).
Do neke nove najave i/ili recenzije, ostajte mi kul!
I nemojte mi se rastopiti na ovoj vrućini 
Ivana
|
