Evo napokon nakon dosta vremena jedna recenzija.
Jako volim izložbe na kojima mogu nešto novo naučiti, a jedna takva je prije otprilike dva tjedna otvorena u Klovićevim Dvorima pod nazivom "Mirila". Što uopče taj pojam predstavlja?
Mirila su naime neka vrsta kenotafa, tj. simboličkog groba u kojem se ne nalazi tjelo, a javljaju se u podvelebitskom području. Naime do otprilike 60ih godina prošlog stoljeća, nakon što bi netko umro u zaseocima na obroncima Velebita, njegovo tijelo je naravno trebalo odnjeti na najbliže groblje. No problem je bio taj što se najbliže groblje nalazilo prilično daleko od mjesta. Zato bi se na pola puta zastalo da bi se odmorilo, pokojnika bi se položilo na zemlju, te bi mu iznad glave i ispod nogu stavio po jedan kamen i na taj mu se način uzela mira, tj. mjera, po čemu su ti spomenici i dobili ime. Prostor između ta dva kamena bi se popločala sa kamenim pločama, a na kamenu iznad glave bi kao i na nadgrobnom spomeniku bili uklesani podaci o pokojniku te različiti simboli, uglavnom sunčani. Zanimljivo i to da dok bi se pokojnika nosilo, morao je biti okrenut prema izlazečem suncu.
No zanimljivo da su mirila bila puno posječenija nego groblja. Vjerovalo se naime da se na tom mjestu pokojnikova duša odvojila od tijela, dok se na groblju ionako nalazilo samo tijelo koje ionako istrune nakon nekog vremena. A i jera se uzimala kako bi pokojnikova duša znala da je to njeno mirilo kako nebi lutala po svijetu. Mirila se inače još uvijek nalaze u velikom broju te su danas zaštičeno kulturno dobro.
Pozdrav do sljedeče recenzije,
Miroslav
|
