nedjelja, 17.04.2005.

Praska trilogija, brum-brum-brum

Ja stvarno ne volim generalizacije i predrasude. Smatram da su i jedne i druge oblik intelektualne lijenosti, jer nam omogucavaju da ne ulozimo trud kako bismo nekog upoznali, nego ga nicim izazvani volimo, jer spada u naciju koja je kakti omiljena ili, jos gore, u startu otpisemo, jer je iz zemlje o kojoj ne vlada dobro misljenje. Ili je rodjen u pravom/krivom horoskopskom znaku. Ili ima boju kose za koju se zna da odlikuje iskljucivo lazove i prevarante. Ili vec nesto. I zato jako, zaista jako pazim da ne zaglibim u nekoj vec postojecoj generalizaciji, a pogotovo da je i sama ne proizvedem, ali ponekad je to jace od mene.

Recimo, sad.

Vec godinama promatram po cestama raznim ceske vozace i cudim se do koje mjere ne znaju voziti. Svejedno da li po autoputu za Bec ili po zivopisnoj Jadranskoj magistrali, Cesi za volanom prava su opasnost na cesti. Citajuci ljetne crne kronike u hrvatskim novinama ne mogu se oteti dojmu da su uglavnom Cesi ti koji uzrokuju najkrvolocnije nesrece. A kad vam netko tko je na vlastitoj kozi dozivio i prezivio lude vozace temperamentom obdarenih mediteranskih i sjevernoafrickih zemalja (u prijevodu: ja) kaze da je voznja u Ceskoj vrlo opasna stvarca, bolje vam je da vjerujete.

Za divno cudo, Cesi uopce ne jure. Ogranicenje brzine na autoputu je 130 km/h, sto vecina pobozno postuje. Utoliko je cudnija njihova sklonost ka ubijanju na cestama. Mislim, ok, lako se slupati na Siciliji, gdje su svi zivahni i voze brzo, ali umijece je voziti sporo, tromo i opasno.

Stoga bih vam zeljela dati upute za voznju u Ceskoj. Cisto da se prilagodite.

1. Zaboravite da ste ikad isli u autoskolu. To su gluposti. Vozite prema svom trenutnom raspolozenju, kako biste bili vjerni sebi. Nece vam valjda neke sarene ploce uz cestu dirigirati kako da vozite.

2. Kad vozite po lokalnoj cesti, ponekad bez razloga zakocite i naglo usporite. Tek tako, iz fore. Da provjerite reflekse vozaca iza vas.

3. Kocenje nije dovoljno. Ponekad stanite. Bez razloga. Ukopajte se na mjestu na sekundu-dvije, a zatim krenite dalje kao da se nista nije dogodilo.

4. Na autoputu vrijede posve drugacija pravila ponasanja. Recimo, cudaci iz drugih zemalja misle da je lijeva traka za pretjecanje. E, pa nije. Komotno i ugodno vozite njome paralelno s autom na desnoj strani, ne obaziruci se na cinjenicu da vozite tek osamdeset na sat i da se iza vas napravila kolona.

5. Takodjer, na polupraznom autoputu s vremena na vrijeme bez ikakvog razloga prijedjite iz desne trake u lijevu i natrag. Cisto da razbijete monotoniju.

6. Ako vozite barem kilometar na sat brze od auta ispred vas, obavezno ga pretecite. Pogotovo na uzbrdici. Nema veze sto cete time zakrciti lijevu traku, bitno je da vi zadrzite svoj tempo voznje. Nemojte ni slucajno ubrzati. Ovo se pravilo posebno odnosi na kamione i autobuse.

7. Prilikom ukljucivanja u promet nije potrebno gledati ni lijevo ni desno. Dovoljno je gledati ispred sebe, a ponekad je i to previse.

8. Idete li na duzi put, opskrbite se sendvicima i kavom iz termosice. Stajanje po odmoristima i temeljitije opustanje od visesatne voznje je za slabice i pickice.

9. Takodjer, planirajte putovanje tako da dobijete sto vise godisnjeg. Krenite odmah poslije posla, vozite cijelu noc i oko podneva iduceg dana stignite na more. Kuci se vracajte nakon cjelodnevnog kupanja i suncanja na plazi. Odmor je ionako precijenjen, a spavanje u usputnim motelima preskupo. Sto ako si ubijete obitelj? Nema veze, to je jedan od rizika koje zivot nosi sa sobom. Uostalom, uvijek mozete naci novu zenu i s njom dobiti novu djecu. A novac koji ste dali za spavanje i veceru ipak je bacen u nepovrat.

10. Zapamtite, pjesaci nikad nemaju prednost, cak ni na pjesackom prijelazu sa semaforom.

11. Ako ikako mozete, uletite u skare. Nema veze sto iza nekog kamiona vozite kilometrima. Pretjecanje je najsladje kad vidite da vam netko ide u susret.


Evo, to vam je ukratko to. Primite na znanje i nemojte reci da niste bili upozoreni. I cuvajte se motoriziranih Ceha.

Oznake: Češka, promet

ponedjeljak, 08.11.2004.

Upomoc, ludjaci na cesti!

Kad sam vec pocela pisati o austrijskim specijalitetima, bio bi red da posvetim rijec-dvije i Geisterfahrerima, koji nedvojbeno vladaju ovdasnjim autoputevima. Kome?! Geisterfahrerima. To su vam nevjerojatno gusto rasprostranjeni vozaci koji uglavnom namjerno ulaze na autoput u krivom smjeru i tako neko vrijeme voze.

Pa dobro, zbog cega to cine? - vjerojatno se zbunjeno pitate, kao i svaki manje-vise normalan covjek. E, sad. Razloge bi trebalo traziti u nekom udzbeniku iz psihopatologije, ali recimo da se dijele u dvije velike skupine: jedni zele izvrsiti samoubojstvo i smatraju da je ulazak na autoput u suprotnom smjeru i frontalka s nekim kamionom ili barem brzim autom siguran nacin da se rijese ovozemaljskog zivota, a cinjenica da bi pritom jos netko mogao stradati nimalo ih ne dira, dok su drugi najcesce klinci koji nocu bez pitanja uzimaju roditeljske aute i smatraju takav tip voznje probom hrabrosti, pa je tocno tako i zovu: Mutprobe.

Perverzno, nije li?

Krenete na put, zuri vam se, mozda ne slusate lokalne radio-stanice na kojima se vrti takav tip upozorenja ili, jos vjerojatnije, ne razumijete njemacki dovoljno dobro da uopce skuzite o cemu se radi, krenete preticati neki kamion, kadli se direktno pred vama stvori auto koji, umjesto da u lijevoj traci juri u istom smjeru kao i vi, ide prema vama. Ostaje vam sekunda-dvije da vam, kao u filmovima, cijeli zivot preleti pred ocima i evo vas kod svetog Petra ili barem na traumatologiji neke lokalne bolnice - ovo posljednje ako imate srece.

Austrijanci se protiv Geisterfahrera bore vec godinama. U nekim su regijama toliko rasprostranjeni da se cak pricalo o tome da ce se na ulazima na autoput ugraditi hupseri koji ce, idete li u pravom smjeru, biti samo hupseri koji ce vas prisiliti da malo prikocite, a idete li u krivom, iz njih ce izletjeti nozevi i prerezati vam gume. Na zalost, nisam ziher jesu li vec negdje ugradili takve mehanizme, no ja ih osobno svim srcem podrzavam i bilo bi mi drago da ih postave po cijeloj zemlji.

Slusate li neku nacionalnu radio-stanicu, cut cete da nema tjedna da negdje u Austriji neki nadobudni Geisterfahrer nije usao na autoput. U takvim se prilikama obicno prekida program i slijedi izvjestaj o tome na kojem se doticni dijelu autoputa nalazi i u kojem smjeru ide, uz molbu vozacima da stanu na zaustavnu traku ili barem voze sto sporije i nikako ne preticu. To je i inace tip savjeta koje ÖAMTC, tj. austrijski autoklub, daje vozacima.

Ako mene pitate (tko mene pita, ali 'ajde, recimo da me se pita), tretman tih manijaka je debelo preblag. Primjerice, vec spomenuti ÖAMTC vrlo blagonaklono govori o tome kako je moguce da svatko od nas postane Geisterfahrer ako smo preumorni, pod stresom ili nam se signalizacija cini nerazumljivom. Mislim, halo?! Ako smo preumorni da bismo skuzili da smo usli na autoput u krivom smjeru, mozda je bolje da uopce ne vozimo. Ili mozda nije?! Na zalost, ne znam mnogo o zakonskom tretmanu Geisterfahrera u Austriji, no znam da je u Njemackoj za njih predvidjena zatvorska kazna od dvije do pet godina ili novcana kazna. Mislim, ponavljam, halo?! Nema te love koju bih ja takvom neodgovornom kretenu naplatila. To treba objesit za jaja na glavnom gradskom trgu, pa da vidimo kad ce se iduce objesno, razmazeno deriste odlucit na kradju roditeljskog auta i rjesavanje pitanja posvemasnje zivotne dosade ovakvim tipom dizanja razine adrenalina u krvi.

Prosli tjedan je bila kulminacija Geisterfahrera na austrijskim autoputevima. Najprije mi se muzic javio s autoputa nadomak Beca s vijescu da ce kasniti, jer je policija posve obustavila promet u lovu na Geisterfahrera koji je postavio rekord i neometano vozio punih pola sata u suprotnom smjeru. Na srecu, nitko nije stradao. Pa je iduci dan na radiju bila vijest o Geisterfahreru u Tirolu, a dan nakon toga o osamnaestogodisnjem klincu iz Vorarlberga koji ne samo da je dosta dugo vozio u krivom smjeru, nego je odlucio ignorirati policijsku potjeru i sirene, pa su specijalno zbog njega morali postavljati zasjedu na autoputu. Kad su ga konacno prisilili da stane i izadje iz auta, mali je odglumio totalno cudjenje i pitao murjake u cemu je problem. Treba li napomenuti da dijete nije imalo vozacku i da je auto ukraden iz roditeljske garaze dok su starci mirno spavali i vjerovali da im djetesce brije negdje po susjedstvu?

Anyway, umjesto da si samoubojice na dobar, stari, pouzdani nacin propucaju glavu, objese se ili se bace s nebodera, ovaj novi tip skroz sebicno odlucuje da ce, kad vec umire, sa sobom povesti jos nekog. Ili nazoviavanturisti koji bi si mogli rjesavati pitanje monotonije, ako ih vec muci, bungee-jumpingom, ekstremnim alpinizmom i slicnim zajebancijama u kojima, ako se vec dogodi nesreca, pogibaju samo oni, ali ne. To su za mene totalno poremeceni likovi koji si daju za pravo riskirati tudje zivote, jer ih to valjda dodatno rajca. Ne da bih takvima dozivotno oduzela vozacku, nego bih ih trajno smjestila u ustanovu zatvorenog tipa u kojoj bi samo mogli lupati glavom u gumene zidove, ruku zavezanih u neku cvrstu kosulju zanimljivog kroja.

A sad, ako se nadjete u Austriji na autoputu... Pretpostavljam da idete u Graz u shopping, a ta je streka po tom pitanju manje-vise sigurna, ili pak idete na skijanje, sto moze ukljucivati dijelove autoputa na kojima je moguc bliski susret goreopisane vrste. Dakle, ukljucite Ö3, stanicu na kojoj cete cuti puno kuruze, ali i pouzdane informacije o stanju na cestama. Probajte se koncentrirati na spikera, koji najmanje svakih pola sata govori o tome ima li stogod novog, i to za podrucje cijele drzave. I sretan vam put.

* * * * * * * * *

I na kraju, da ne bude bas sve tako crno, evo jedan prigodni.

Dosao Mujo prvi put u zivotu u Njemacku i bio je fasciniran svime sto je vidio, ali se u mnogim stvarima nije mogao snaci. Recimo, posve su ga zbunili autoputevi s mnogo traka, puno automobila, guzve na cestama i tako mu se dogodilo da udje na autoput u krivom smjeru.

Vozi on i, sav zbunjen, gleda aute koji mu idu u susret... Ali i dalje vozi slalom kroz njih.

- Paznja, paznja! Molimo vozace za poseban oprez! Na autoputu A36 u smjeru Frankfurta jedan auto vozi u suprotnom smjeru! - cuje se glas iz radija.

Mujo ga pogleda i izbezumljeno kaze:
- Kako jedan?! Stotine, majke ti, stotine!

Oznake: promet, Austrija

<	prosinac, 2015
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31