petak, 30.09.2011.

Bratislava

Naše ću ljetne putešestvije zaključiti izletom u nedaleku nam Bratislavu. O samome gradu vam neću mnogo pisati; bacite li pogled na popis mojih fotoputopisa u okviru na desnoj strani ekrana, vidjet ćete da sam to učinila već triput. Znam da je ponavljanje majka čegaveć, ali kaj je preveć je preveć, pa ako vas zanima, kliknite na starije postove. Umjesto nizanja podataka, imena i godina, povest ću vas u šetnju gradom.


Počinjemo kod zgrade Slovačkog narodnog kazališta.




Šetali smo, šetali, od srijede do petka... I ogladnismo! Gdje ćemo drugdje jesti, nego u prekrasnoj hladovini Hviezdoslavovog trga. Već sam vam na blogu preporučila pokoji restoran, pa ću to učiniti i ovaj put. Ručali smo u pubu Slang, koji ima prekrasnu terasu, finu hranu (Bratislava, zapravo, uz Beč spada u gradove u kojima nikad nisam dobila loš obrok) i izuzetno, izuzetno povoljne cijene. I, kao što ćemo vidjeti, duhovito uređenje interijera (sorry na lošoj kvaliteti posljednje fotke).









Bem ti... Trebala bih dobiti koju pinku za ove silne preporuke, zar ne? Ili barem besplatni ručak tu i tamo.


A ovo je Hviezdoslav osobno.




Da, da... Dobro ste pročitali - knjige slovačkih spisatelja. Sve se razumije, zar ne? (Iako, istine radi, moram reći da je izlog prepun Coehla i slične literature.)




Moji prijatelji iz Bratislave ovo smatraju novokomponiranim kičem. Turistima je to, s druge strane, omiljen motiv za slikanje. Prosudite sami.




Ovo su vam, dragi moji, uglavnom turisti koji trošeći na suvenire, razglednice, jelo i piće marljivo i neprestano pune gradsku blagajnu.




Vjera mi ne dozvoljava da preskočim svetište čokolade.




U Slovačkoj se nedavno održalo svjetsko prvenstvo u hokeju; suveniri nam ne dozvoljavaju da to zaboravimo.




I ti bi vam, dragi moji, bilo to. Jesen je već kalendarski stigla, a za koji će dan vjerojatno i zahladjeti i što nam preostaje nego red, rad i disciplina?

Pusa svima!

Oznake: Bratislava

ponedjeljak, 26.09.2011.

Istra, drugi dio

U prošlom sam se postu žalila na hladnoću, no u Beč je u međuvremenu stilo pravo bablje ljeto, pa uživamo u vjerojatno posljednjim lijepim danima (optimistično, ali oprezno ću reći, možda tjednima) u ovoj godini. Stvarno volim večeri koje mogu provesti kraj otvorenog prozora, uz tihe zvukove vanjskog svijeta, Lou Reeda i dobar film. Ovo posljednje dvoje ne istovremeno, naravno.

Evo i ostatka naših ljetnih fotki; prvi dio je s Brijuna, a drugi iz Fažane.


Nacionalni park Brijuni odlučili smo posjetiti jer nam se činilo bez veze ljetovati u Puli, a ne posjetiti Brijune. Išli smo na jednodnevni izlet na Veli Brijun, dio otoka obišli vlakićem, a dio pješice, nekakvom standardnom, lijepo organiziranom rutom. Naravno da je takav izlet za djecu totalna atrakcija - ne znaš što im se sviđa sviđa, vožnja brodom, vožnja vlakićem, jata riba u čistom moru, životinje u safariju ili brijunska atrakcija, papagaj Koko. Iako je otočić relativno male površine, na njemu zaista nema što nema, od prekrasne prirode preko raskošnih vila, hotela, igrališta za golf i teniskih terena do rimskih ruševina, crkvica, safari parka, muzeja posvećenog Josipu Brozu Titu i povijesti Brijuna i tako dalje da ne nabrajam.

Dakle, na izlet se kreće brodom iz Fažane. Nakon što pristanete na Velom Brijunu, birate u koji ćete vlakić; u jednome će vodstvo biti na engleskom i talijanskom, a u drugome na hrvatskom i njemačkom. Mi smo, naravno, odabrali ovaj potonji. Dočekala nas je ljubazna teta-vodič koja je na hrvatskom bila odlična, a na njemačkom je verglala napamet naučen prijevod teksta o Brijunima (odlično preveden, moram primijetiti) s toliko čudnim izgovorom da ju je bilo gotovo nemoguće razumjeti. Nije mi jasno zbog čega se, uz svu tehnologiju koja danas postoji, jednostavno ne napravi snimka teksta kojeg bi pročitao izvorni govornik njemačkog, a koja bi se puštala u vlaku. Uloga vodiča ne bi bila ništa manja, on i dalje ostaje s grupom kako bi je vodio otokom i odgovarao na dodatna pitanja. (Hvala na besplatnom konzaltingu. Ah, nema na čemu.)


I da ne duljim, evo slički.










































I da... Mjestašce u kojemu smo proveli dosta vremena, nezaobilazna Fažana. Nekoć malo ribarsko naselje, danas praktički predgrađe Pule, jako lijepo uređeno, ugodno, s finom hranom i ljubaznim ljudima.
















Okej, nisam stavila nijednog galeba, poštedjela sam vas trošnih čamaca vezanih uz rivu, ali od zalaska sunca bome nećete pobjeći.






I to je to do idućeg posta... Ostajte mi zdravo, tusto i veselo!

Oznake: Istra; Brijuni; Veli Brijun; Fažana

utorak, 20.09.2011.

Kolovoz u Istri, Istra u kolovozu, prvi dio

Ne znam kako je kod vas, no u Beču je od ponedjeljka hladno i kišovito. Jako hladno i jako kišovito. Prošli sam tjedan završila na antibioticima koje još uvijek pijem (što me nije spriječilo da nedjelju provedem vani; došlo je, naime, društvance iz Zagreba pojačano jednim Brazilcem, pa smo dan posvetili hedonističkom uživanju), jučer se mužić vratio iz Budimpešte bolestan i danas također dobio antibiotike, toplana je počela s grijanjem, na planinama su pale prve ozbiljnije količine ovosezonskoga snijega, a nasljednice su presretne, jer smiju nositi gumene čizme i gackati po lokvama. Tlo je prepuno poispadalog žutog lišća, a zrak miriše na jesen.

Da ne duljim, idealno za prisjetiti se mora.


Ove smo godine proveli prekrasna dva tjedna u Puli. Jako volim sredozemne gradove u kojima šetate prastarim ulicama i pijete kavu ili večerate tik do antičkih spomenika, gradove koji su poput velikih, živih, sjajnih, mirisnih muzeja na otvorenom. Pula je upravo jedan od takvih gradova; kava i sladoled na Forumu, s pogledom na Augustov hram, kupovanje namirnica u prekrasnoj tržnici s početka dvadesetog stoljeća... Neprocjenjivo! Pa, da vas ne gnjavim, evo fotkica, malo razbacanih, ali snaći ćete se...
























I, naravno, kad god smo u Istri, ne propuštamo priliku malo proputovati, a poseban nam je gušt vidjeti se s prijateljima. Neke od njih, naravno, viđamo i u Zagrebu, ali na moru je to uvijek poseban doživljaj, pa se tako redovito viđamo s dragim frendovima koji ljetuju u Rovinju i s kojima u našem malom privatnom ritualu obično završimo na cugi na prekrasnom platou ispred crkve; vi koji poznajete Rovinj znat ćete o čemu pričam. Nasljednicama je to prava čarolija; trčkaraju po livadi uz svjetla baklji i svijeća, pa dođu po vestice jer im morski povjetarac postane prehladan, a kad se umore, sjednu na travu i gledaju zvijezde padalice. Naravno, na kraju ih, već u polusnu, moramo nositi do auta, ali sve to spada u ljepotu ljetnih noći.

Dakle, Rovinj...






...i nastavak u idućem postu!

Oznake: Istra; Pula; Rovinj

utorak, 06.09.2011.

Rasprodaja u H&M-u, ušteda ogromna :-)

Svatko tko je ikad bio na rasprodaji u H&M-u zna da na bijelim oznakama stoji redovna cijena, a crvene oznake, kojima su probušene bijele, označavaju novu, nižu cijenu.

No, jeste li ikad vidjeli rasprodaju na kojoj morate platiti više nego što je redovna cijena?


E, pa... Dakle... Evo jedne zanimljive ponude.





Slikano jučer u Beču, na dječjem odjelu H&M-ovog dućana u Mariahilferstraße 41-43.

Prodavačica sliježe ramenima, veli da ne može ništa učiniti.

Oznake: H&M

četvrtak, 01.09.2011.

Salzburg

Vratismo se s mora, a ostao mi je i posljednji nastavak našeg alpskog putovanja... Gledajući svoj blog unatrag, vidim da je postao gotovo posve putopisni. Nisam to planirala, jednostavno se dogodilo. Budući da još imam dosta neobjavljenih slika s nedavnih putovanja, pretpostavljam da još neko vrijeme neće biti stilskih i žanrovskih promjena, pa bear with me, pretty please.


Dakle... Posljednji dan tjedna provedenog u Bad Gasteinu ustali smo rano, doručkovali i zaputili se ravno u Salzburg, u kojemu smo proveli dan. U Salzburgu imam omiljenu rutu za šetnju, omiljeni kafić i omiljeno mjesto za duboki udah britkog planinskog zraka s mirisom rijeke, pa nekako imam dojam da sam često u tom gradu, što vam zapravo dođe s godinama (vi ćete biti pristojni pa nećete pitati, a ja ću ih elegantno prešutjeti); međutim, kad sam se pokušala sjetiti kad sam doista posljednji puta bila u njemu, shvatila sam da je to bilo kad je starija slavljenica slavila prvi rođendan, o čemu sam vam i pisala. Dakle, prije gotovo šest i pol godina.

Neposredno po dolasku i desetak minuta prije odlaska bilo je oblačno i rominjala je neka kišica (dovoljno da nasljednicama uzmemo kabanice i veste, koje smo zatim cijeli dan vukli sa sobom, jer smo svi - naravno - na kraju bili u majicama kratkih rukava), no ostatak dana bio je prekrasno sunčan i topao.


Počnimo od dvorca i vrtova Mirabell. U dvorcu se nalaze gradske službe, između ostaloga i matični ured, tako da su uredi otvoreni u radno vrijeme, a u određenim se terminima može pogledati i jedna od svečanih dvorana. Mi smo pred dvorcem sreli i mladence te pripadajuće im goste koji su šetuckali, čekajući svoj termin.






Vrtovi Mirabella prekrasno su uređeni, a stanete li točno ispred glavnog ulaza u dvorac i pogledate lijevo, pravocrtno vam se pruža pogled na najvažnije salzburške građevine, Katedralu i utvrdu Hohensalzburg.




U vrtovima se nalazi i ljetna pozornica...




...i labirinti od uredno pošišanih grmova. Legenda kaže da su napravljeni zato što se jedna nestašna carica voljela naganjati sa zgodnim mladim vojnicima po friškom zraku bez brižnih pogleda koji bi mogli doći iz dvorca, ali ja sam sigurna da su to samo zločesti tračevi.




A ovo su stubište i dvorana.






Od Mirabella do središta grada najjednostavnije je prošetati pješačkim mostom preko rijeke Salzach. S mosta vam se pružaju ovakvi razgledničasti prizori...




...i, s druge strane, pogled na Muzej modernizma.




Budući da je upravo tih dana (odnosno, ako se dobro sjećam, dan ranije) počeo Salzburški festival, grad je bio prepun muzičara, kritičara, manje ili više ambiciozne publike te, naravno, novinara koji su sve to snimali - od onih kakti ozbiljnih, zainteresiranih za predstave, financijsku konstrukciju i izvođače do onih čiju publiku zanima tko se pojavio u kakvoj haljini i tko se s kime družio ili pak nije.


Mi smo pak skrenuli u Getreidegasse, glavnu ulicu, u njoj smo ručali i nastavili dalje, prema Mozartovoj rodnoj kući.






Nakon ručka, naravno, slijedi kavica i desert. Kad smo u Salzburgu, običavamo ne propustiti kavu u Tomaselliju, a ovaj put nismo sjeli u glavni kafić, nego u ogroman vrt koji je otvoren samo ljeti. U njemu ćete se opustiti u dubokoj hladovini, dok kraj vas prolaze rijeke turista, opernih zvijezda, studentarije i penzića koji šeću pse, a kraj vašeg se stola svako malo zaustavi teta s tacnom prepunom kolača i pita vas jeste li, možda, za još koju slasticu.






Da si znate planirati putnu kasicu-prasicu.




Budući da je cijeli grad u festivalskoj atmosferi, posvuda su postavljeni kiosci, info-pultovi i plakati, a pred Katedralom je postavljena pozornica na kojoj se tradicionalno izvodi poznati "Jedermann", predstava koja svake godine označava vrhunac festivala. Uloga u njoj također često označava i vrhunac karijera njezinih glumaca.




I za kraj jedna lijepa kombinacija stare arhitekture i moderne skulpture, atrij Pravnog fakulteta.




A mi? Mi smo se nakon razgledavanja središta grada vratili do Salzacha, sjeli u jedan kafić na obali, pojeli sladoled, popili kavu i polako se vratili u Beč.

Oznake: Salzburg

<	rujan, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30