Marketing
Salzburg
Vratismo se s mora, a ostao mi je i posljednji nastavak našeg alpskog putovanja... Gledajući svoj blog unatrag, vidim da je postao gotovo posve putopisni. Nisam to planirala, jednostavno se dogodilo. Budući da još imam dosta neobjavljenih slika s nedavnih putovanja, pretpostavljam da još neko vrijeme neće biti stilskih i žanrovskih promjena, pa bear with me, pretty please.
Dakle... Posljednji dan tjedna provedenog u Bad Gasteinu ustali smo rano, doručkovali i zaputili se ravno u Salzburg, u kojemu smo proveli dan. U Salzburgu imam omiljenu rutu za šetnju, omiljeni kafić i omiljeno mjesto za duboki udah britkog planinskog zraka s mirisom rijeke, pa nekako imam dojam da sam često u tom gradu, što vam zapravo dođe s godinama (vi ćete biti pristojni pa nećete pitati, a ja ću ih elegantno prešutjeti); međutim, kad sam se pokušala sjetiti kad sam doista posljednji puta bila u njemu, shvatila sam da je to bilo kad je starija slavljenica slavila prvi rođendan, o čemu sam vam i pisala. Dakle, prije gotovo šest i pol godina.
Neposredno po dolasku i desetak minuta prije odlaska bilo je oblačno i rominjala je neka kišica (dovoljno da nasljednicama uzmemo kabanice i veste, koje smo zatim cijeli dan vukli sa sobom, jer smo svi - naravno - na kraju bili u majicama kratkih rukava), no ostatak dana bio je prekrasno sunčan i topao.
Počnimo od dvorca i vrtova Mirabell. U dvorcu se nalaze gradske službe, između ostaloga i matični ured, tako da su uredi otvoreni u radno vrijeme, a u određenim se terminima može pogledati i jedna od svečanih dvorana. Mi smo pred dvorcem sreli i mladence te pripadajuće im goste koji su šetuckali, čekajući svoj termin.
Vrtovi Mirabella prekrasno su uređeni, a stanete li točno ispred glavnog ulaza u dvorac i pogledate lijevo, pravocrtno vam se pruža pogled na najvažnije salzburške građevine, Katedralu i utvrdu Hohensalzburg.
U vrtovima se nalazi i ljetna pozornica...
...i labirinti od uredno pošišanih grmova. Legenda kaže da su napravljeni zato što se jedna nestašna carica voljela naganjati sa zgodnim mladim vojnicima po friškom zraku bez brižnih pogleda koji bi mogli doći iz dvorca, ali ja sam sigurna da su to samo zločesti tračevi. 
A ovo su stubište i dvorana.
Od Mirabella do središta grada najjednostavnije je prošetati pješačkim mostom preko rijeke Salzach. S mosta vam se pružaju ovakvi razgledničasti prizori...
...i, s druge strane, pogled na Muzej modernizma.
Budući da je upravo tih dana (odnosno, ako se dobro sjećam, dan ranije) počeo Salzburški festival, grad je bio prepun muzičara, kritičara, manje ili više ambiciozne publike te, naravno, novinara koji su sve to snimali - od onih kakti ozbiljnih, zainteresiranih za predstave, financijsku konstrukciju i izvođače do onih čiju publiku zanima tko se pojavio u kakvoj haljini i tko se s kime družio ili pak nije.
Mi smo pak skrenuli u Getreidegasse, glavnu ulicu, u njoj smo ručali i nastavili dalje, prema Mozartovoj rodnoj kući.
Nakon ručka, naravno, slijedi kavica i desert. Kad smo u Salzburgu, običavamo ne propustiti kavu u Tomaselliju, a ovaj put nismo sjeli u glavni kafić, nego u ogroman vrt koji je otvoren samo ljeti. U njemu ćete se opustiti u dubokoj hladovini, dok kraj vas prolaze rijeke turista, opernih zvijezda, studentarije i penzića koji šeću pse, a kraj vašeg se stola svako malo zaustavi teta s tacnom prepunom kolača i pita vas jeste li, možda, za još koju slasticu.
Da si znate planirati putnu kasicu-prasicu.
Budući da je cijeli grad u festivalskoj atmosferi, posvuda su postavljeni kiosci, info-pultovi i plakati, a pred Katedralom je postavljena pozornica na kojoj se tradicionalno izvodi poznati "Jedermann", predstava koja svake godine označava vrhunac festivala. Uloga u njoj također često označava i vrhunac karijera njezinih glumaca.
I za kraj jedna lijepa kombinacija stare arhitekture i moderne skulpture, atrij Pravnog fakulteta.
A mi? Mi smo se nakon razgledavanja središta grada vratili do Salzacha, sjeli u jedan kafić na obali, pojeli sladoled, popili kavu i polako se vratili u Beč.
Post je objavljen 01.09.2011. u 23:04 sati.