Naše ću ljetne putešestvije zaključiti izletom u nedaleku nam Bratislavu. O samome gradu vam neću mnogo pisati; bacite li pogled na popis mojih fotoputopisa u okviru na desnoj strani ekrana, vidjet ćete da sam to učinila već triput. Znam da je ponavljanje majka čegaveć, ali kaj je preveć je preveć, pa ako vas zanima, kliknite na starije postove. Umjesto nizanja podataka, imena i godina, povest ću vas u šetnju gradom.
Počinjemo kod zgrade Slovačkog narodnog kazališta.
Šetali smo, šetali, od srijede do petka... I ogladnismo! Gdje ćemo drugdje jesti, nego u prekrasnoj hladovini Hviezdoslavovog trga. Već sam vam na blogu preporučila pokoji restoran, pa ću to učiniti i ovaj put. Ručali smo u pubu Slang, koji ima prekrasnu terasu, finu hranu (Bratislava, zapravo, uz Beč spada u gradove u kojima nikad nisam dobila loš obrok) i izuzetno, izuzetno povoljne cijene. I, kao što ćemo vidjeti, duhovito uređenje interijera (sorry na lošoj kvaliteti posljednje fotke).
Bem ti... Trebala bih dobiti koju pinku za ove silne preporuke, zar ne? Ili barem besplatni ručak tu i tamo.
A ovo je Hviezdoslav osobno.
Da, da... Dobro ste pročitali - knjige slovačkih spisatelja. Sve se razumije, zar ne? (Iako, istine radi, moram reći da je izlog prepun Coehla i slične literature.)
Moji prijatelji iz Bratislave ovo smatraju novokomponiranim kičem. Turistima je to, s druge strane, omiljen motiv za slikanje. Prosudite sami.
Ovo su vam, dragi moji, uglavnom turisti koji trošeći na suvenire, razglednice, jelo i piće marljivo i neprestano pune gradsku blagajnu.
Vjera mi ne dozvoljava da preskočim svetište čokolade.
U Slovačkoj se nedavno održalo svjetsko prvenstvo u hokeju; suveniri nam ne dozvoljavaju da to zaboravimo.
I ti bi vam, dragi moji, bilo to. Jesen je već kalendarski stigla, a za koji će dan vjerojatno i zahladjeti i što nam preostaje nego red, rad i disciplina?
Pusa svima!
Post je objavljen 30.09.2011. u 13:23 sati.