Ne znam kako je kod vas, no u Beču je od ponedjeljka hladno i kišovito. Jako hladno i jako kišovito. Prošli sam tjedan završila na antibioticima koje još uvijek pijem (što me nije spriječilo da nedjelju provedem vani; došlo je, naime, društvance iz Zagreba pojačano jednim Brazilcem, pa smo dan posvetili hedonističkom uživanju), jučer se mužić vratio iz Budimpešte bolestan i danas također dobio antibiotike, toplana je počela s grijanjem, na planinama su pale prve ozbiljnije količine ovosezonskoga snijega, a nasljednice su presretne, jer smiju nositi gumene čizme i gackati po lokvama. Tlo je prepuno poispadalog žutog lišća, a zrak miriše na jesen.
Da ne duljim, idealno za prisjetiti se mora.
Ove smo godine proveli prekrasna dva tjedna u Puli. Jako volim sredozemne gradove u kojima šetate prastarim ulicama i pijete kavu ili večerate tik do antičkih spomenika, gradove koji su poput velikih, živih, sjajnih, mirisnih muzeja na otvorenom. Pula je upravo jedan od takvih gradova; kava i sladoled na Forumu, s pogledom na Augustov hram, kupovanje namirnica u prekrasnoj tržnici s početka dvadesetog stoljeća... Neprocjenjivo! Pa, da vas ne gnjavim, evo fotkica, malo razbacanih, ali snaći ćete se...
I, naravno, kad god smo u Istri, ne propuštamo priliku malo proputovati, a poseban nam je gušt vidjeti se s prijateljima. Neke od njih, naravno, viđamo i u Zagrebu, ali na moru je to uvijek poseban doživljaj, pa se tako redovito viđamo s dragim frendovima koji ljetuju u Rovinju i s kojima u našem malom privatnom ritualu obično završimo na cugi na prekrasnom platou ispred crkve; vi koji poznajete Rovinj znat ćete o čemu pričam. Nasljednicama je to prava čarolija; trčkaraju po livadi uz svjetla baklji i svijeća, pa dođu po vestice jer im morski povjetarac postane prehladan, a kad se umore, sjednu na travu i gledaju zvijezde padalice. Naravno, na kraju ih, već u polusnu, moramo nositi do auta, ali sve to spada u ljepotu ljetnih noći.
Dakle, Rovinj...
...i nastavak u idućem postu!
Post je objavljen 20.09.2011. u 22:32 sati.