srijeda, 02.03.2005.

Mijenjam se!

Dakle, prije par dana popustila sam dugotrajnim nagovaranjima svog muzica i njegov uporni trud nagradila ispunjenjem zelje: potamnila sam kosu za pune dvije nijanse. Znam, znam, nije mnogo, a i nije neki veliki korak za covjecanstvo, no ogroman je za mene. Sad mi kosa izgleda otprilike onako kako je se sjecam iz mladjahnih godina prije prvog bojanja, no to je bilo toliko davno da nije iskljuceno pozitivno (ili mozda negativno) djelovanje senilnosti. I kaj da vam velim? Jos uvijek se stepem svaki put kad se pogledam u ogledalo, dok moja okolina uopce ni ne primjecuje promjenu (muzic je zadovoljan). Tjesim se da to znaci da me gledaju u oci i da se ne druzim s povrsnim ljudima.

A kao netko tko je na vlastitoj glavi svijetom pronio gotovo sve nijanse koje postoje (rodjena sam kao plavusa koja se negdje u osmom razredu pretvorila u brinetu, pa su mi zapravo sve boje i njihove nositeljice jako drage), mislim da mogu demistificirati neke tipicne predrasude vezane uz odredjene boje kose. Evo mojih iskustava po tom pitanju.

Recimo, rasireno je uvjerenje da se plavuse najbolje zabavljaju. Bullshit. Odgovorno tvrdim da sam se najbolje zabavljala kad sam imala tamnoljubicastu kosu, sto mozda ima vise veze s cinjenicom da sam tada imala sesnaest-sedamnaest godina i da bih se jednako dobro zabavljala i da mi je kosa bila zelena, bijela ili tockasta.

Jos je bolje uvjerenje da su plavuse glupe. Iako nikad nisam bila platinasta poput Madonne, Merilinke ili Gwen Stefani, dosta sam dugo bila svijetlokosa i nisam primijetila varijacije u svom kvocijentu inteligencije. Neki me smatraju glupom, a neki pametnom, no mislim da tudje procjene moje pameti nisu vezane uz boju moje kose niti da su se mijenjale ovisno o njezinoj promjeni.

Idemo dalje. Plavuse su navodno lake. E, pa nisu. No, hodate li svijetom kao plavusa, svaki baustelac kraj kojeg prodjete misli ne samo da ima pravo dobaciti vam neku neukusnu primjedbu, nego je uvjeren da vi u njoj uzivate. Jer, rezonira idiot, zbog cega biste se inace bojali u plavo? A ako ste prirodna plavusa, onda vam je ljubav prema primitivcima i njihovim dobacivanjima jednostavno urodjena.

Brinete su pametne i elegantne. Kao prirodna brineta nemam nista protiv ove predrasude, pa necu spominjati sve one ne-pretjerano-bistre i nimalo-ukusno-odjevene dame smedje kose koje hodaju svijetom. Ovo mi je zapravo vrlo drago vjerovanje i rado vas poticem da aktivno radite na njegovom sustavnom sirenju.

Crvenokose su strastvene. E, pa sad. Bijah narancasta, bakrena, tamnocrvena i prugasta, no razlike ne primijetih. Bit ce da ipak nije u pitanju boja kose, nego neke sasvim druge stvari.

Crkne su rasne. Kad sam se prije nekih sedam-osam godina obojala na crno, jedan frend Slovenac zabezeknuto me pogledao i rekao mi izgledas k'o Dalmosica, no odbio je objasniti svoju izjavu, tako da ce ona do dan-danas i meni i vama ostati nerijesena tajna. No, nije mi rekao da sam rasna. Mozda zato sto je znao da sam umjetna. Peh.

Kao sto vidite, promijenila sam mnoge boje, a reci cu vam i zasto: obozavam drasticne promjene, no ne volim se sisati. I sto mi preostaje? Pa naravno, bojanje. I tako, sad sam srednje smedja, ni svijetla ni tamna. Kakva cu biti vec za mjesec dana, nemam pojma. Sve je to stvar trenutne inspiracije, a donekle i muzevog diskretnog poticaja.

<	ožujak, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31