Prvi pisani podaci o gradu Kutjevu, smještenom u samom "kutu" Zlatne doline, odakle mu i dolazi ime, potječu iz 13. stoljeća kada redovnici Cisterciti, poznati kao "bijeli fratri”, 1232. godine osnivaju opatiju Vallis Honesta de Gotho.
Godine 1536. ovaj kraj osvajaju Osmanlije. Nakon 150 godina njihove vladavine, dvorac je urušen, Cisterciti više ne žive u Kutjevu, a vlastelinstvo na kojemu su redovnici unaprijedili poljoprivredu, je zapušteno. Nakon oslobođenja ovog dijela Slavonije, od 1686. godine u Kutjevu je stolovao plemić Ivan Josip Babić. On 1698., uz suglasnost cara Leopolda, vlastelinstvo predaje redovnicima Družbe Isusove, uz uvjet da prihodi idu za korist duhovnog i prosvjetnog razvoja naroda. U konačnici su i omogućili utemeljenje i razvoj gimnazije u Požegi.
Isusovci, na temeljima stare cistercitske opatije, u manje od dva desetljeća grade svoju rezidenciju,
novu župnu crkvu i barokni dvorac koji dovršavaju 1725. godine, obnavljaju podrum te posebno unapređuju
vinogradarstvo i podrumarstvo, a i ostalo gospodarstvo.
Isusovci su dvorcem gospodarili sve do ukidanja reda 1773. godine i to je vrijeme tijekom kojega mjesto doživljava veliki napredak. Dvorac, zaslugom isusovačkih graditelja, dobiva osnovu svojega današnjeg izgleda.
Nakon Isusovaca mijenjali su se različiti vlasnici i upravljači. Posjedom od 1773. do 1882. godine upravlja Ugarska državna komora, odnosno Naukovna zaklada. U tom vremenu Kutjevo stagnira pa zbog toga 1882. godine Zemaljska vlada raspisuje dražbu za prodaju Kutjevačkoga dobra. Na dražbi ga kupuje obitelj Turković iz Karlovca koja je podigla Kutjevačko dobro.
Turkovići su u dvorcu živjeli do pred kraj Prvog svjetskog rata kada pripadnici Zelenog kadra spaljuju dvorac. Vlasnici se vraćaju u dvorac nakon četiri godine izbivanja i obnavljaju ga te žive u njemu do kraja Drugog svjetskog rata.
Nakon toga, vlastelinstvo je zajedno s dvorcem nacionalizirano i
predano na upravljanje poljoprivrednom kombinatu stanovi Belveder
Oznake: stanovi Belveder
