Posljednji put cu pomisliti na tebe i odvojiti jos jedan trenutak iz svoga zivota za tebe. Posljednji put cu pustiti suzu da se spusti niz moje lice i zavrsi svoj tok negdje da nitko i ne vidi. A bila je tako puna bola. Posljednji put cu zamisliti tebe pored sebe i nasmjesiti se,a poslije shvatiti da to moram napraviti zadnji put i pustiti te zaboravu. Posljednji put cu reci "VOLIM TE" u pustoj,mracnoj sobi i zamjeniti ga sa "OD SAD TE ZABORAVLJAM". Posljednji put cu se sjetiti tvog osmijeha i onda sve uspomene izbrisati kao da i nisu postojale. Posljednji put cu morati napisati tvoje ime drhtavom rukom. Posljednji put se vracam na staro,a za mene sve novo pocinje. Posljednji put ce 27. biti moj najdrazi datum,a ti osoba kojoj sam sve prastao. Ali iako jos ista ima da se oprosti,eto,i to ti nocas oprastam. Posljednji put moram "zakljucati" sve sto me veze za tebe i zaboraviti te. Posljednji put cu pomisliti na
tebe u gluhoj noci i gledati u isto nebo sa zvijezdama. Posljednji put te se sjecam i samom sebi dokazujem da je kraj.

Kako je tezak rat koji vodis protiv svojih osjecaja,onih teskih,unutarnjih,za koje samo ti znas,i koje ne mozes nikome objasniti nikakvim rijecima,jer takve rijeci ne postoje. Kako je tesko izdrzati da ne pustis jednu suzu,tuga je u meni,suze same teku.

Pitas kako sam ja? Ne znam,nemam vise razloga za zivot,slomila si me,unistila. Ne prode dan da se ne sjetim tebe onakva kakva si bila,kakva si bila u pocetku. A kako si ti? Boris li se i ti sa osecajima,boli li i tebe? Patis li ili si vec odavno zaboravila jedini smisao svoga zivota? Sjecas li se uopce mene? E pa vidis,ti si mene gurala prema dnu i to si ti znala. Ali nisam te htio ostaviti,jer bi uvijek rekao: ”Ona mi je sve”

Od onoga dana kada je rekla da ostajemo samo prijatelji,svako jutro se probudim s nadom da joj je prethodna vecer dala bar jedan dobar razlog da se predomisli,ali ne. Ona je previse ponosna da popusti jednom obicnom decku poput mene. Previse je ona ponosna da se javi ili da pokaze da joj je stalo. Ali eto,zato sam ja tu. Da gubim ponos za oboje,da joj se javim,da joj svaki dan pokazujem koliko mi je stalo do nje. Pitate se sto moji prijatelji kazu na
to? Ah,sto bi rekli,zrtve su. Po cijele dane me slusaju kako pricam o njoj i svaki put slusaju isto. A navecer? Navecer je najgore,ostanem sam,razmisljam,toliko pitanja u mojoj glavi,a nigdje nacina da dobijem odgovor. Ona,naravno,izbjegaje pricati o ne mogu reci "o nama" jer to vise ne postoji,toga vec odavno nema,no mogu reci "o njoj i o meni". Ali sto je najgore od svega,covjek se na nju ne moze posteno ni naljutiti. Ona je stvorenje koje ne mozes mrziti,nju samo mozes voljeti,nista drugo. Na kraju ti preostaje samo da cekas i da se nadas,nista drugo.

Znas ono kada jednostavno prode dosta vremena od kad nisi zaljubljen i onda,odjednom stvori se ona koja jednim osmijehom te nasmije i uljepsa dan vise od bilo koga,samo jedna njezina rijec pogrsna te slomi da ti dode da se zatvoris u jednu sobu i pocnes vristati i da ne izlazis iz kuce,samo zelis biti sretan i nista vise ali ne mozes. Njezin pogled,njezine rijeci lome te,i kada znas da jedina osoba koja te moze bas iskreno nasmijati je ona i kada znas da nje nema pored tebe,prodes s njom sve,onaj njezin hod,njezine price,rijeci sve znas napamet i sve te to zavarava da ce jednoga dana ona biti tvoja cekas kao budala,dok se ona vucara sa drugima,drugi pokusavaju da te usrece,trude se oko tebe,a ti ne mozes to da im uzvratis,svaku odbijas jer u sebi imas nadu da ce se ona
jednoga dana vratiti i da cete biti zajedno,nadas se ali onda te ta nada polako ubija,svaki dan Boga molis da ga cuva od zla,mislis na nju svaki dan,a ona? Jel ona na tebe pomisli bar na tren? Pitas Boga uvijek isto pitanje da li joj je stalo ili ne? Da li joj se bar malo svidam,a nikako da dobijes odgovor na to pitanje,sebe zavarvas,mucis se,imas preveliku zelju da zaboravis na nju,a ne mozes to te polako ubija,a ti ne mozes nikako da se izvuces iz toga,boli te svaki dio tijela ali ti trpis uvijek se smijes,a zapravo u sebi places,govoris kako te boli za nju a znas da to je laz,da ju volis vise od zivota,ne znam kako dalje,kako? Ona tvoja malena kojoj si uvijek govorio "volim te" da nije normalna,onaj pogled kada je pogledas,one rijeci,pricanje,smijanje s tobom sve je to nestalo odjednom,iako znam da je sve to proslo ja te cekam ali me to cekanje polako ubija.

Nakon svega sto smo prozivjeli,nakon toliko suza,toliko patnje,toliko boli,ruku na srce,imali smo mi i sretnih trenutaka,ali vise je bilo ovih suprotnih. Nikad ti nisam htio priznati koliko sam puta zbog tebe naudio sam sebi. Nisam imao dovoljno hrabrosti da ti priznam koliko sam noci proveo placuci i citajuci nase stare poruke. Ali,moje srce je ostalo kod tebe. Uz tebe sam bio najsretnija osoba na svijetu. Ti si jedina uspjevala da me nasmijes i onda kad sam bio najtuzniji. Jednostavno s tobom je bilo drugacije. A sto je sad s nama? Gdje smo ti i ja? Ponekad,u dubokoj noci cujem svoj grohot,kako ti govorim da te volim,a ti mi uzvracas slatkim osmijehom. Gledajuci u nebo vidim tebe i mene,ti me grlis i prstom mi pokazujes zvijezdu padalicu,govoris mi prelijepe rijeci. Govoris mi kako nikada ne zelis da sve ovo prestane,grlis me. Pricamo si nase spontane dogadaje. Govorim ti kako sam samo tvoj,i bio sam,i dusom i tijelom,samo sto ti nikada nisi bila moja. U tvojim mislima se vjerovatno vrtio neki drugi,dok si ti govorila da volis mene. Ja jos zivim u proslosti. Uvijek mislim na tebe na isti onaj datum,slusam nasu pjesmu i smijem se glasnim grohotom. A,ti. Ti sad vjerovatno ne provedes ni minut misleci na mene,steta. Steta po mene,steta po tebe,steta po nas,malena.

Uvijek sam znao da je ona prava za mene. Volio sam ju,i volim ju i sada. Bila je moje ljeto,moja cijela godina. Jos ju nisam prebolio,i ne trudim se. Drugacija je. Zovem ju svojom "srecom" a znam da je necija druga sreca. Ali ako je ona sretna,i ja sam. To i mene cini sretnim. Ne zaobilaze me ove kise i ove suze koje padaju svaku noc pred spavanje na sjecanje na nju. Tako pamtim svake rijeci njeznosti,uspomene. Siguran sam da nas sudbina planira,da nase vrijeme dolazi. Ne vidam ju,a tako mi fali. Tako jako. I ne znam kako izdrzim,ne znam. Trudim se da ne zaplacem,ali uvijek me prevari ta suza,sto zaorlja u oku,kao da ce more izliti se niz lice. Toliko sam pozelio sve ono nase,i da,ponosno mogu reci "nase" jer jos uvijek me voli,osjecam to. Nikada me prebolila nije.

Bila si mi tako daleko,a tako blizu. Ali si postala moje ostvarenje sna,moja ljubav koju previse volim. Tako neprimjetno polako usla si u moje srce,ugasila sav bijes,izbrisala stare rane i ucinila da osjetim pravu,neobicnu i iskrenu ljubav. Postala si smisao moga zivota,moja zivotna energija. Ona zbog kojeg bi napravio sve. Ona koju volim iskreno,cisto,iz dubine srca. Onako slatko,djecije i nevino. Te veceri kada sam se najmanje nadao,kada sam mislio da za mene ljubav ne postoji,pojavila si se ti i pokazala sta je iskrena ljubav. Otvorila si mi srce i dusu,ucinila da se osjecam voljenim. Probudila si u meni najljepse osjecaje i za to HVALA TI. Hvala ti sto si bila pored mene u svakom trenutku. Sto si me voljela onakvog kakav jesam,hvala ti sto si bila razumna,njezna i pazljiva. Iako izgledam kao jaka osoba,koja je navikla da gubi nadu i druge osobe,nisam takav jer me svaka sitnica pogodi,pa i onaj bezvezna. Znaj sta god napravio,volim te kao nikoga na ovom svijetu :$

Marko Djurovski - B3 : Malena- http://www.youtube.com/watch?v=S_DiWO3eIe4

Onaj osjecaj kad ti toliko fali. Osjecaj kad pozelim da joj se javim da pricamo o svemu. Da se vrati na ono nesto 'nase'. Kada pozelim da joj se javim a znam da od toga nema nista. Kada napisem veliki roman,krenem poslat i onda se samo sjetim da njoj nije stalo,da ce samo procitat mozda obrisat,mozda ostavit. A znam da nece odgovoriti. Znas kako bole ovi osjecaji.

Imao sam ju pored sebe,ali moja nije bila. Nije nikada bila. Sada shvacam koliko je to tesko,sada kada osjecam na svojoj kozi. Zasto sam morao biti toliko naivan? Zasto sam sijalo od srece kada mi kaze "volim te". Sada znam da je ta rijec bila samo jedna velika sala zbog koje se ja sada gubim. A bas sam vjerovao u svaku njezinu rijec,svaku. Bio sam uvjeren da sam bas ja onaj kojeg ona hoce,i zeli pored sebe cjeli zivot. Mislio sam da sanja snove bas kao i ja,
da cemo biti zauvijek zajedno,cak i kad sve nestane. Mislio sam ja svasta. Kako me samo povrijedila,bez razmisljanja. A dao sam joj sve. Volio sam ju,oprastao kao ni jedan drugi. Uvijek sam bio tu za nju. Volio sam za oboje. I bas zbog toga sada preklinjem sam sebe i bojim se da vise necu imati ljubavi za neku drugu. Ona je uspjela ubiti sve u meni. Ostavila mi je samo jedno dugo sjecanje,tisucu uspomena i preveliku bol. Sudbina se jos jednom poigrala sa mnom i mojim osjecajima. Znam,bila je sa mnom,a drugog voljela. Savrseno je glumila u ovoj "bajci".