Imao sam ju pored sebe,ali moja nije bila. Nije nikada bila. Sada shvacam koliko je to tesko,sada kada osjecam na svojoj kozi. Zasto sam morao biti toliko naivan? Zasto sam sijalo od srece kada mi kaze "volim te". Sada znam da je ta rijec bila samo jedna velika sala zbog koje se ja sada gubim. A bas sam vjerovao u svaku njezinu rijec,svaku. Bio sam uvjeren da sam bas ja onaj kojeg ona hoce,i zeli pored sebe cjeli zivot. Mislio sam da sanja snove bas kao i ja,
da cemo biti zauvijek zajedno,cak i kad sve nestane. Mislio sam ja svasta. Kako me samo povrijedila,bez razmisljanja. A dao sam joj sve. Volio sam ju,oprastao kao ni jedan drugi. Uvijek sam bio tu za nju. Volio sam za oboje. I bas zbog toga sada preklinjem sam sebe i bojim se da vise necu imati ljubavi za neku drugu. Ona je uspjela ubiti sve u meni. Ostavila mi je samo jedno dugo sjecanje,tisucu uspomena i preveliku bol. Sudbina se jos jednom poigrala sa mnom i mojim osjecajima. Znam,bila je sa mnom,a drugog voljela. Savrseno je glumila u ovoj "bajci".