Ostavi mi noci,to je moje,ne diraj ih,samo snovi su dio njih,a ja sam znam,tako sigurno...
DA SVE JE TAKO TEZE KAD NOC PADNE...
Mogu mi reci on je LOS, on nema SRCA,on je SEBICN,ali samo ja znam da to nije istina..
Znam da imam srce,znam da nisam sebican,ali sam naucio jedno...
KOLIKO DAJES,TOLIKO DOBIJES...
Jer ovaj hladan,odvratan,nedokazan decko da je sve prolazno i bezvrijedno...
JER SVE JE TAKO NEVAZNO...
Znam da je svijet vise iskvaren,da su ljudi puni zlobe,da zive za taj dan da tebe,bas tebe vide na dnu,tako nisko padnes da ne vidis izlaz,a cilja nemas vec odavno,a oni nabace podmukli osmjeh na svoja lica i one jadne maske kao najbolji glumci,uspiju dobro odglumiti svaku scenu da im je zao,a vi budite glupi pa im vjerujte,jer ce te ispastati a oni ce otvorit usta i truju sve oko sebe...
Jer za mene su ljudi:podmukli,ljubomorni,zavidni ,losi,sebicni...Naucis to i shvatis tek kasnije,mozda zakasnis,ali pokusaj se odreci takvih...
A noc kad padne,kad vidis tu tamu,kad sve zaspe kao polumrtvo samo dise da doceka novo jutro novi pocetak,spremni da traze nove zrtve,da pljuju otrov gdje stignu...a vi budite naivni,zatvorite oci i upustite se,vjerujte im...
A ta noc prekriva sve sto uspije,nekad uspije sakriti njihovu zlobu,a vi padnete kao lak plijen u zamku,a izlaz sam pronaci je tesko....
JER SAMO HRABRI USPJEVAJU...
A te noci sakrij sve sto mozes,ali mene prevariti ponovo neces...jer ova odvratna dusa naucila je svasta,nisam JAK,i ja klonem,ALI DIZEM SE TAMO GDJE SAM PAO,SAM SE DIGNEM I NASTAVIM,JER UPOMOC NE ZOVEM,SAMO HRABRO GLAVU GORE...
Uspio sam protiv ljudi,protiv noci,protiv sebe...a ostalo je nevazno...
SAMO PONEKAD SNOVI ME PREVARE I ONE SITNE ZELJE KAD SE ZANESEM I POCNEM MASTATI,ALI KADA SHVATIM DA SAMO MASTAM RAZOCARENJA SU VELIKA,PADNEM NISKO,ALI OPET OVIM OCIMA PUNIM SPOZNAJE SVE JASNO OPET VIDIM,JER NE VRIJEDI...NEMA SMISLA...MASTA NE POMAZE...
Tad samo:pustam zivot da ide svojim tokom,a kad je tako tesko imam prijatelja,govori mnogo vise,a ne trazi nista (muzika)
Samo ne treba gubiti vjeru,a uspjeh ce doci...sve izgubljeno nadoknadit ce se,samo polako...
Sve uzeto ne pokusavajte vratiti,jer necete uspjeti,ali budite spremni za osvetu....
Tesko je,ali onda pomisli:Boze ostavi mi noci da se isplacem,da svu tu bol osjetim,neka su oci moje tad uplakane,neka tad BOLI,tad kad nitko ne vidi,ja cu sam brisati suze,pusti neka dusa jako zaboli,pusti da se srce slama,a tijelo ce spustiti teret na popucalu zemlju da bi olaksalo teret...Neka ona jeca umjesto vas,a nebo ako zeli neka se pridruzi...
Tesko je boli jako,sve se slama,rusi,ja se ne trudim da sta popravim jer sve je uzalud,ali nedaj mi Boze da jutro docekam uplakan to je cista slabost pred svijetom,molim te...
A TI,MOJE JEDINO SAVRSENSTVO BEZ MANE,GLEDAJ ME JER TAKAV SAM I NE MOGU SE PROMJENITI...
Ti moras zivjeti...
Ali ipak tu je samo: magla,tama,crnilo,NOC I SVE PONOVO...

Nikada te nisam zelio povrijediti...
Nikada mi to nije bila namjera...
Nikada nisam zelio gledati kako places...

Da li sam pogrjesio? Jesam...Ali to htio nisam...
Da li mi je zao? Zao mi je za sve tvoje prolivene suze...Za svaku kap šso je mutila tvoje prekrasne oci...Svaku koja je pala je niz tvoj obraz i poput potresa razorila tvoje srce...
Da li ces mi oprostiti? To ne znam...Samo vrijeme zna...

Svejedno, nadam se da ce ti bar sada biti bolje...Bez mene...
Svejedno ces nocas opet plakati...Ali znaj...Ja cu sa tobom jer znam da nisam bio onakav kakav sam trebao biti...
Svejedno mi je, neka drugi pricaju...Ali ja svoje govorim ovdje i sada...Pusti price nekog gada...Tvoja dusa strada...
Svejedno cemo se sresti, ali ne okreci glavu...Nisu drugi u pravu...

Sve ovo sada zvuci kao neka losa prica...Ali mi znamo cega sve ima u ovim stihovima...
Sve bi dao i ja da vrijeme vratiti mogu...Ali nitko ne moze...Boze pomozi...
Sve ovo mozda vjerovati neces...Ali s pravog puta skreces...
Sve ovo mozda sada nije vazno, ali bilo bi strasno da jasutim dok poskrivecki places...Suze ronis zbog laznih rijeci kojima te netko prijeci na tvom putu k sreci...

Za tebe ovdje sada ovo pisem...
Za svaku tvoju suzu, kazem ti oprosti...

OPROSTI MI ZA SVE, MOLIM TE...

Sve ono lijepo sto se je dogodilo izmedu nas sada ide u jednu ladicu nazvanu po tebi, ono lose vec je odavno zaboravljeno...Tako i ovaj blog, na njemu je recen samo jedan mali dio svega onog sta se je dogodilo...Ni najljepse rijeci nebi mogle opisat kako lijepo nam je bilo, ono sto sam osjecao prema tebi nema rijeci koja bi to opisala...Jedino mozda rijec ljubav , beskrajana iskrena ljubav...a to su vec 3 rijeci...tako da...Tebi zelim, isto tako i sebi da opet to isto jednom osjetimo jer ja se samo bojim da to vise nikad necu moci osjetitit u toj kolicini prema nikome kao sto sam osjetio prema tebi...

Zivot ponekad zna biti tako tezak da vise ne zelim zivjeti...Zivot je ponekad tako lijep da zelis zivjeti vjecno...Ovo definitivno nije taj trenutak...Zelim da me nema, da nemam nikog, ovo je trenutak kad zelim biti sam...

Cesto mi se tvoj lik pojavljuje u snu...To andeosko lice koje i nakon toliko vremena ne mogu izbrisati iz glave, iz srca u kojem si ostala urezana zauvijek...Osjecam te pod kozom, kao da mi umijesto tople krvi ti teces kroz vene.Kao da nikad neces nestati!! Uvijek se iznova pojavljujes u mom snu...Zivim za te trenutke koji traju poput vjecnosti, jer u snovima si tako savrsena...Zelim da to traje i traje..Zauvijek...Nekoliko trenutaka me preplavljuje osjecaj da sam tako zasticen,tako voljeno.Medutim, ubrzo shvatim da sam u stvarnosti naivan decko koji samo sanja predivan san..San o tebi,o nama,san o ljubavi..Znam, ljubav je uvijek slijepa...Zasto te ne mogu jednostavno zaboraviti? Ne znam! Ne mogu se boriti protiv sebe, svog srca...Previse sam slab... Znam , ovu prazninu koju osjecam, koja me svaki put skrsi, polomi sve u meni , necu moci popuniti.Necu moci ukloniti..Ipak, barem u snovima ta praznina nestaje...Popuni je tvoj lik..Snovi su sve sto mi ostaje...Bar nesto od svega o cemu sam mastao,nesto sto jos uvijek zelim...Zato, znas,zauvijek cu te pamtiti kao savrsenu osobu...Osobu koja me bar na trenutak voli ,makar samo u snu..Jer takva si...Savrsena cak i u mojim snovima, andele! <3

Usla je u moj zivot neplanirano i iznenada ...Bas u trenutku kad mi je trebao netko s kim mogu satima pricati, a da me taj netko razumije pojavio se ONA..Zblizila nas je bol i zato vjerujem kad ljudi kazu " Svako zlo,za neko dobro"! :)) ONA je tako jednostavna i draga osoba..u biti, nema rijeci kojom bi ju opisao :$...Ehh da pogadate...Zavolio sam ju!! :$ Jednostavno..postala je dio mog svijeta,dio mog bica,smisao mog postojanja ..ONA mi daje snagu za sve oluje koje nailaze s vremena na vrijeme,s njom ,sve je lakse :)) Kad pomislim na nju obuzme me neka toplina,neka magija ljubavi koja mi uvijek stavi osmijeh na lice..ONA je ta koji mi izmami osmijeh kad placem..ONA je ta koji daje sjaj mojim tuznim ocima..ONA je ta cije razlicitosti mogu prihvatiti..ONA je ta cije mane pretvaram u vrline..ONA je ta za koju uvijek nadem opravdanje..ONA je ta koja me je promijenila..Jednostavno,zivot bez nje bio bi kao dan bez sunca,kao noc bez zvijezda..Ponekad mislim da cak i njezinu sutnju razumijem..da osjecam njezine misLi :$ ONA me je naucila voljeti..Naucila me kako biti strpljiv i tolerantan..Naucila me je kako voljeti u tisini i ponekad pustiti da ta tisina govori umijesto nas..Sretan sam jer imam takvu osobu u svom zivotu..Jednom kad ode..a otici ce znam to..bit ce uzasno tesko :/ ONA ce uvijek imati posebno mijesto u mom srcu..Uvijek cu biti zahvalan sudbini sto mi ju je stavila na moj zivotni put,pa makar i kratko..Uz nju sam osjetio sto je ljubav..sto znaci biti sretan..Osjetio sam koliko puno znace male stvari,sitnice..Istina..Samo jedan osmijeh koji mi je stavila na lice.. <3

cujem samo tebi. Nikome drugome, samo tebi. Sve sto napisem znaj da je od srca i da je iskreno. Necu lagat, sve sto napisem je istina.
Imam toliko toga da kazem o tebi, mogu toliko rijeci naci da te opisem, ima ih na stotine, ma cak i vise od toga. O tebi bi se dala i Biblija napisat.
Pa ajde da krenem..Hvala Bogu sto te poslao na Zemlju, hvala mu sto te doveo meni. Zahvalan sam mu na onom danu kad smo se upoznali, taj dan cu zauvijek pamtiti.
I da ocu, ne mogu ga zaboravit. Taj dan sam upoznao osobu za koju bi napravio sve, koju bi branio cak i od Boga, osobu koja mi znaci skoro pa najvise na svijetu.
Ti si ta osoba.Znaj da kad god me trebas ja sam tu, uvijek sam tu. Ako me trebas i ako si daleko ja cu doci, pa makar i na drugi kraj svijeta. Sve za tebe.Toliko puta si me nasmijala,
toliko puta si mi popravila dan kad nitko nije mogao. Nekad mi je draze da cujem samo tvoj glas, onaj tvoj slatki glas. Ponekad se zapitam sto je tako posebno u tebi.
Znala si me nazivcirat, znala si me rasplakat, ali nema veze, sve je to u redu, sve sam prebrodio pa sam mogao i to. Zapravo sad znas da mi tolko znacis.Nikad si ne bih mogao oprostit da si ljuta na mene. NIKAD!
Znas to i sama, milijun puta sam ti to ponovio. Obozavam te. Obozavam tebe, tvoje okice, tvoj osmijeh, tvoje gluparije.Posebna si, i ako ti netko drugi kaze da nisi, nemoj ga slusat.
Oni to mozda ne vide, ali ja vidim. Ja vidim tvoj sjaj, vidim tebe u najboljem svijetlu. Nedaj da te netko povrijedi, da te unisti, nisu vrijedni, a ako nebudes znala kako protiv njih zovi mene. Ja cu ih rijesit.
Neka slome mene, nek mi diraju sve, ali tebe ne, tvoju tugu ne oprastam nikome. Nitko te nesmije povrijedit, cak ni sam Bog, NITKO! Nosi svoj osmijeh jer bas dobro ti stoji. Nikad ga nemoj micat, predivan je.
Neka ti se svi dive popud mene. I svaki decko ti moze reci da za tobom uzdise, al samo ja znam tko te voli najvise. Ni jedan te ne moze voljet vise od mene. Koliko god bila velika vasa ljubav.I uvijek cu biti tu za tebe. Moja ljubav prema tebi je neogranicena. Veca je i dalje od svemira. Nema postotka koji bi ju mogao opisat. Mozda ti to glupo zvuci ali je tako. I nitko to ne moze promjenit, ni sad, ni nikad.
Bit ce uvijek tako i nikako drugacije. I jednog dana kad se rastanemo znaj da htjet cu vratit vrijeme unazad. Ovaj moj jadni zivot unazad.Kako mogu reci jadni kad si ti u njemu. S tobom nikako ne moze bit jadno.
Uvijek cu te se sjecat.Falit ce mi sve sto nas veze. Svaki sat, minuta, svaka sekunda. Nikad te necu zaboravit. Nadam se da i ti mene neces zaboravit. Uvijek ces ostat u mom srcu, jer tu mi najblize mozes biti.
Hvala ti za sve, hvala ti sto postojis, jer da te nema trebalo bi te izmislit. Vjeruj mi, trebalo bi, jer tebi nema zamjene, nitko te nikad nece moci zamjenit.
Eto to bi bilo to. Imam ja jos toga, ali to cu zadrzat za drugi put, jer ovo ostalo i sama znas. <3 <3

Svi ti kazu bori se... Nitko ne pita imas li snage za to, nitko ne zna koliko boli svako odbijanje, koliko boli svaki neuspjeli pokusaj... Odustanes, a oni kazu nisi se dovoljno trudio, a dao si sve od sebe, svaki djelic svoje snage i nista... Nekada se ne isplati ni boriti, rezultat je svakako isti...

Stalo mi je do Tebe i vise nego sto si usudim priznati…i volim Te vise nego sto sam mislio da mogu voljeti..

Uvijek ce biti ona.Pored svih sto su bili,pored svih sto jesu,i koji ce biti.Nju nitko nece moci zamijeniti.Ona je bila sve sto jedan decko zeli pored sebe.Bozanstveno lijepa,uvijek nasmijana,onog posebnog pogleda,koji te osvoji u trenu. Bila je posebna,zbog svoje price,zbog nacina ophodenja prema meni.Znao je pogoditi prave rijeci u pravom trenutku. Svaki trenutak je bio onaj pravi pored nje.Ona je ona koja se jednom desi.Ona koja se jednom zavoli.Ljubav koja nikad ne prestaje.Na nju je lako pasti...Iskreno receno,nisam ni pokusavao..Grijesila je,puno je grijesila,ali svaka njezina greska za mene je neprimjetna..Uvijek je jednom sitnicom znala da popravi stvari.Znala je da me nasmije, onda kad su suze bile u mojim ocima.Znala je da mi izmami osmijeh na lice,i pored najvece nervoze..Uvijek je znala napravitii prave stvari,i promijeniti sve na bolje.Cinila me sretnim,besprijekorno sretnim..Uvijek je bila tu.Previse neozbiljna,ali drzala me kad sam padao,bila mi podrska,i nikad me nije pustila samog..Nikad mi nije rekla da me voli.Nikad to nece ni priznati.A ja vjerujem da me voli..Napravila je previse.Napravila je sve ono sto nijedna prije nije,i nece.Bila je ona prava,ali vrijeme je bilo pogresno.Mozda je njoj to bilo bezvrijedno,ali meni je znacilo.Izbrisala je sve one prije njega.Izlijecila je sve rane i obrisala oziljke..Moj zivot je poceo onda,kada sam nju sreo.Moje srce se rodilo,kada je za nju pocelo kucat.Dala mi je toliko lijepih uspomena,probudila najljepsa osjecanja i zasigurno osigurala jedino mjesto u mom srcudo kraja zivota.Bilo ih je puno boljih,ljepsih,bilo ih je vrijednijih..Ali nitko,nikad,kao ona.Ona je moj svijet.Uvijek ce biti.. Uprkos zivotu koji nas uvijek razdvoji.Cesto nam se sretnu putevi,ali nikako da dodemo jedno do drugog.A mozda je i tako bolje..Ljudi su zvijeri, uniste sve,pa unistili bi i ovu ljubav,razdvojili bi nas,zbog zavisti.Tesko bih podnio da ju izgubim po drugi put.Ovako je bolje.Moguje voljeti svim srcem.Mogu biti uz nju.I znam da ju necu povrijediti.Bitno je da je ona sretna.Dovoljno je da me pogleda onim svojim ocima,i osmijehne mi se.To je moja sreca. Njezin osmijeh daje mi snagu.Daje mi smisao.Jos dugo godina ce njezin dodir ruke ciniti da mi tijelo drhti od srece i uzbudenja.To ne moze nitko drugi.Kriv sam, jer nisam ucinio nista da ju zadrzim.Valjda sam se bojao,ako budem navaljivao,pobjeci ce.I nisam se usudio..Ali i dalje nas spajaju sitnice,valjda je to ljubav,koja ne da da se razdvojimo potpuno..I nema niceg sladeg od onog zabranjenih osmijeha..Ona nikad nece biti nicija,uvijek ce biti samo svoja..Svi kazu da nije vrijedna,i da s njom nitko ne moze biti sretan,ali ja sam bio.I znam da je i ona bila sretna pored mene.I sad kad imam pored sebe osobu koja me voli,bio bih u stanju napustiti sve,i vratiti se onoj koja mi je dala smisao.Onoj koja me cuvala da ne budem povrijeden.Onoj koja je znala sta mi treba.Onoj koja me ucinila najsretnijim deckomNaucila me da volim iskreno,da cijenim ono sto imam,naucila me da cijenim sebe.Da se nikom ne bacam pod noge,pa ni njoj.Naucila me postovanju,ljubavi,sreci,snazi,hrabrosti..Mozda jesam kukavica sto nisam ucinio nista da bi ostala..Ali sigurno sam hrabar kada sam pustio onu koju uistinu volim vise od svog zivota, koju nikada necu zaboraviti,poslije koje nista nije vrijedno,da bude sretna,da joj ne zavidim na svemu sto joj zivot pruza,da postujem njezinog decka.Hrabrost je pustiti nju,bez koje vise ne postojim,bez koje moje srce vise ne kuca,poslije koje je sve postalo puka formalnost,samo da bi ona postigla ono sto zeli.
Volim ju,a prava ljubav je ona kojoj ne zavidis,i za koju dajes svoju srecu,svoj zivot,za koju dajes sebe,samo da ona ima sve! I vratio bih joj se bez premisljanja,pogazio bih sebe,pogazio ljude oko sebe,pogazio zivot,za samo jos jedan dan s njom..

Onaj osjecaj kada pokusavas da ju zaboravis i prebolis.Kada se trudis,trudis i trudis bar na tren da ne mislis o nje.Kada ugledas neku lijepu curu i pomislis mozda bih s njom mogao da ju prebolim,ali znas da je tvoje srce zauzetoOnaj osjecaj kada je ugledas da prolazi kraj tebe,pokusavas okrenes okrenuti glavu da ju ne gledas a znas da ces kad prode ipak okrenuti se za njom jer je jace od tebe.Onaj osjecaj kada se mozes vrlo lako rastuziti zbog nje,a opravdavas se da si tuzan zbog nekog drugog razloga.Kada svima pricas da si ju prebolio i mislis da ces tako brze ju zaboravit (ali ne).Kada znas da ne bi prezivio da nade decka,kada samo ocekujes njezin poziv,njezinu poruku,iako znas da je obrisala tvoj broj,ili da ti se javi na cetu.Kada se pravis da ne znas sto se dogada na njezinom profilu,a znas i najmanju promjenu.Kada zaplaces uz tznu pjesmu i sjetis se nje,razmisljas o njoj,a to neces ni sebi priznati.Kada svaki novi dan cekas zbog nje,a to mrzis.Kada te ljubav polako ubija,a ti i dalje volis sve vise.Kada je zelja da je¸zaboravis velika,i zelja da budes s njom jos veca..

Sta poceti pisati,kako opisati ta osjecanja koja prolaze kroz mene,sjedim sam i razmisljam o njoj i vidim je u mojoj glavi,njen osmjeh mi pred ocima,njezin glas mi u daljini odzvanja i kruzi oko mene kao da je tu,kao da me gleda cijelo vrijeme i ja se okrecem da je ugledam ali ne vidim nista oko sebe samo prazninu u kojoj ona fali.Razmisljam o stvarima koje bi se dogodile da je ovog trenutka pored mene,bio bi mi dovoljan samo jedan njezin zagrljaj,njezna blizina,ne bi bio potreban ni glas tisina bi dovoljno sve rekla samo da mi stavi glavu na moje rame..Cesto se zamislim ovako i stvorim sliku ispred sebe i vidim nju,vidim svog preljepog malog andjela bez krila koji mi se osmjehuje i pruza mi ruke da je zagrlim.Trgnem se i vratim se u stvarnost u kojem me ceka neka druga slika u kojoj nema nicega,nema tog osmjeha,nema tog zagrljaja i onako tuzan pocnem radit neke stvari da mi odvuku paznju na nesto drugo ali to tesko ide jer me svaka sitnica podsjeti na nju i zbog sitnice me opet misli vuku k njoj i ne mogu se suprostaviti tome jer je volim,previse je volim da mogu tek tako skrenuti misli na nesto drugo.Evo i sad dok pokusavam napisati nesto, neku obicnu recenicu tako mi sporo ide sve jer dok pisem ja razmisljam o njoj i tako se vec zamislim i skrenem misli na nesto drugo i zaboravim sta sam poceo pisati pa kad se vratim mislima na ovo sto sam poceo pisati moram ponovo procitati recenice da bih vidio gdje sam stao.Dzaba koliko god ja pisao i koliko god texta napisao nista se ne moze usporediti sa ovim sto ja osjecam prema njoj i koliko toga bih imao da kazem i napisem ali nista od toga ne bi bilo dovoljno da iskaze moju ljubav prema njoj,i jedino sto u ovom trenutku mi dode je da vrisnem njezino ime i da izgovaram neprekidno VOLIM TE!!!!

SPREMAN SAM NA SVE.
OPET CU SLIJEPO VJEROVATI U NAS OBOJE.
ZELIM DA ZIVIM JOS JEDAN SAN,TI SI MI SVE,TI SI MOJ SPAS...
PRIZNAJEM TI DA SI SVE,MOZDA I VISE NEGO STO MI TREBA,DA SI MOJA BESMISLENA RIJEC KOJU PISEM NA LIST,DA SI MOJA PATNJA,MOJA BOL,MOJ PAD,MOJE SVE..MOJA MRZNJA..MOJ POVRATAK U NAJBOLJE DOBA…
OVE SUZE SE UPIJAJU U PAPIR,OVE USNE SE SPAJAJU U JEDNU RIJEC,U JEDNO IME,U JEDNU ZELJU,OVE SUZE KLIZE NIZ VRELE OBRAZE,OVA DUSA ZOVE TEBE,OVO SRCE..NE POSTOJI,OVAJ PUT NE POSTOJI,TO JE SAMO ZASTITA OD LOMA…
ZELIM DA ME VRATIS U ZIVOT,ZELIM DA NA TRENUTAK OPET IMAM SVE,ZELIM DA NA TRENUTAK OPET BUDEM SRETAN,OKRUZEN PRIJATELJIMA,ISTINOM.ZATIM MI PRODAJ JOS KOJU LAZ,SAMO DA TE IMAM JOS UZ SEBE…ZAVARAJ ME SVOJIM SAVRSENSTVOM,ONDA OTKRIJ STRASNU ISTINU,RAZOTKRIJ PRLJAVU IGRU,SLOMI ME,ODUZMI MI SVE,ALI VRIJEDILO JE...
NIKAD NE BIH PRISTAO DA SE ZABAVLJAM S TOBOM,ZNAJ NASAO SAM ZAMJENU.
KAZU,BOLJA JE OD TEBE,IAKO SI TI MENI NEZAMJENJIVA,NAPONOVLJIVA.
HAJDE,POZELI NAM SRECU,DIGNI CASU U VIS I RECI:
"OVO JE ZA MOGA MALENOG,OVO JE ZA NJEGA.HVALA MU ZA SVU LJUBAV,PODRSKU,STO SE BORIO PROTIV CITAVOG SVIJETA ZA MENE,BRANIO ME,MOJ ZASTITNIK,MOJ NAJBOLJI PRIJATELJ,JEDINI KOJI ME JE ISKRENO VOLIO.HVALA MU I NEKA MI OPROSTI SVE STO SAM MU RADILA.AKO NE MOZE MI OPROSTITI,RAZUMIJEM,NIKTO TO NE BI OPROSTIO.TO STO SAM GA KRIVILA PRED SVIMA,A ON NIJE BILO KRIV...BUDI SRETAN I TI MALO,ZASLUZIO SI NAKON BOLI I SUZA SVAKI DAN..."

Smrdi mi puno ta lesina…Gadim se sam sebi,jer sve po njoj daje…Ne slici ni na sto...Tko bi rekao da je bila ziva,da nam je davala,tako puno...Nije vise vazno,tko ju je ubio,tko je zadao prvi,a tko posljednji udarac...Sad kad mrtva je,poput mrtvaca,tko bi rekao,da smo se voljeli...Onako puno,malo previse...Voljeli se brzo,naglaseno,i divlje pa potrosili ljubav..Skroz naskroz,do smrti je izvoljeli,sad ziviti ne mogu od nje...Od smrti sto podsjeca me da bila je ziva jos nedavno...

Zaboravi-ljubav koju si jednom poznavala!
Zapamti-da ona sada ima drugog!
Zaboravi-koliko si plakao cijele noci!
Zapamti-da je ona izabrala njega!
Zaboravi-nacin na koji ti je pricala!
Zapamti-otisla je!
Zaboravi-njezin osmijeh!
Zaboravi-njezin glas!
Zaboravi-vrijeme koje je tako brzo proslo!
Zaboravi-ljubav koja je samo dio proslosti!
Zapamti-otisla je zauvijek i nikada te nije voljela!

Sto god da napravim je pogresno,sto god napisem je pogresno.Sto god kazem je pogresno,sto god pogledam je pogresno...Sto god uzmem je pogresno,svaki moj potez i korak je pogresan.Nista nije kako treba,sve je greska od mene...Ma greska sam ja sam,nitko vise,nisu drugi krivi.Nije to do njih,to je do mene...Ja sam taj krivac za sve,sve od mene pocinje i sve se sa mnom zavrsava.Trn i bodlja sam ja,nisu drugi.Ako pogledam pogresno je,ma sve sama greska do greske...Nista drugo osim toga...Koliko puta u sebi pomislim kako bi svijet bio bolji da nije ove greske-MENE...I vjerujem da bi bio bolji,ovako je s jednom velikom greskom,a to sam samo JA i nitko vise...Svaka je istina surova,ali ona je jedna jedina.A to je ta,da sam samo greska JA...

Moji snovi nemaju boju.Niti ukus i miris,u mojim snovima voda ne tece.I sunce ne izlazi,niti postoji dan i vece...Niti se zemlja okrece,sve je tiho i mrtvo,nigdje zivo bice.Samo muk,tisina i praznina...Moji snovi imali su srce i dusu,sad od toga nista nema...Sve utihnulo i stalo,zivot je nestao i nema ga vise.Moji snovi to sam JA ova olupina od covjeka,nekad bio zivo bice,radovao se i tugovao...Sad sam nitko i nista.Da se pitam sad ja,naradije bih umro.Ali Bog me eto kaznio i zivot mi dao,htio sam ja k vragu poci,ali ni on me nece...Kaze,ne treba mu ovo smece.Trebaju mu oni s dusom i srcem,a to sam ja davno izgubio i zbog toga me ne treba...Ma neka tako stoji,vrijeme se vise ne broji.Sat je odavno prestao kucati i vrijeme da pokazuje.Ostala je samo olupina od ove duse i srca da place i da tuguje.I nikad vise da se raduje...

Nemam sna..Razmisljam o zivotu,ljudima,strahu,ljubavi,njoj..Tuzne misli sestaju mi glavom i opet se pitam milijun pitanja..Milijun pitanja bez odgovora..Zasto je zivot toliko okrutan i poigrava se nasim osjecajima nasim sudbinama? Zasto se ljudi mjesaju u tude zivote,kao da nemaju svoje? Odakle im pravo? U meni se pojavio strah,strah od gubitka..Ne siguran sam i bojim se..Ocito se uvijek bojim izgubiti ono najdraze,ono do cega nam je stalo..A taj strah on unosi nemir u nasa srca..Nase glave..U nas zivot..Gubimo sigurnost u sebe,kao kad gubimo tlo pod nogama..Bilo bi najlakse sve zanemariti i prepustiti se,pa kako bude bude,ali ja ne mogu..Previse ljubavi je u meni..Previse emocija..Previse straha..Da! Volim ju svim srcem..Kako bi sutra bez nje? Ne..Nemam odgovor na to pitanje niti cu ga ikada imati..Pitam se i razmisljam..Nikad ne odustajem od svojih snova..Zelim da se nekako ostvare..Ali tvoj strah me gura dolje..Gubim vjeru,nadu,samopouzdanje..Lomim se..Kako cu sutra ustati sa osmijehom na licu? Nikako! Nije ni bitno..Moje ce srce i dalje voljeti i bojati se..Sve ce biti dobro samo dok je ONA tu..Preveliko znacenje ima u mom zivotu..Previse mi je stalo..Previse ju volim..Znam da u njezinom zivotu nikada necu imati mjesto koje ONA ima u mom,ali i dalje ju volim istim zarom i cuvam ju duboko u srcu..Tamo je najsigurnija..CIni se da svaki put kad se bojimo da gubimo voljeno bice..Volimo vise,volimo jace..Mozda jer pocinjemo shvacati koliko znacenja ta osoba ima u nasem zivotu..Cesto je to vise nego sto i sami zelimo priznati..I svaki put ju volim vise,osjecam joj se blize..Eto bar sam zakljucio,svaki strah od gubitna priblizi nas osobi koju volimo otvaram nam oci i shvatimo koliko tu osobu volimo..Ja sam shvatio da je to beskrajno puno..Ja znam..Ja znam da sam samo latica u buketu ruza...Ja znam da sam samo nota u melodiji tvoga zivota..Ja znam da sam jedna kapljica u pljusku kise..I znam da te nikada nitko nece voljeti ovako,bezbrizno,beskrajno i iskreno kao ja..Ja znam..