Cesto mi se tvoj lik pojavljuje u snu...To andeosko lice koje i nakon toliko vremena ne mogu izbrisati iz glave, iz srca u kojem si ostala urezana zauvijek...Osjecam te pod kozom, kao da mi umijesto tople krvi ti teces kroz vene.Kao da nikad neces nestati!! Uvijek se iznova pojavljujes u mom snu...Zivim za te trenutke koji traju poput vjecnosti, jer u snovima si tako savrsena...Zelim da to traje i traje..Zauvijek...Nekoliko trenutaka me preplavljuje osjecaj da sam tako zasticen,tako voljeno.Medutim, ubrzo shvatim da sam u stvarnosti naivan decko koji samo sanja predivan san..San o tebi,o nama,san o ljubavi..Znam, ljubav je uvijek slijepa...Zasto te ne mogu jednostavno zaboraviti? Ne znam! Ne mogu se boriti protiv sebe, svog srca...Previse sam slab... Znam , ovu prazninu koju osjecam, koja me svaki put skrsi, polomi sve u meni , necu moci popuniti.Necu moci ukloniti..Ipak, barem u snovima ta praznina nestaje...Popuni je tvoj lik..Snovi su sve sto mi ostaje...Bar nesto od svega o cemu sam mastao,nesto sto jos uvijek zelim...Zato, znas,zauvijek cu te pamtiti kao savrsenu osobu...Osobu koja me bar na trenutak voli ,makar samo u snu..Jer takva si...Savrsena cak i u mojim snovima, andele! <3