Sta poceti pisati,kako opisati ta osjecanja koja prolaze kroz mene,sjedim sam i razmisljam o njoj i vidim je u mojoj glavi,njen osmjeh mi pred ocima,njezin glas mi u daljini odzvanja i kruzi oko mene kao da je tu,kao da me gleda cijelo vrijeme i ja se okrecem da je ugledam ali ne vidim nista oko sebe samo prazninu u kojoj ona fali.Razmisljam o stvarima koje bi se dogodile da je ovog trenutka pored mene,bio bi mi dovoljan samo jedan njezin zagrljaj,njezna blizina,ne bi bio potreban ni glas tisina bi dovoljno sve rekla samo da mi stavi glavu na moje rame..Cesto se zamislim ovako i stvorim sliku ispred sebe i vidim nju,vidim svog preljepog malog andjela bez krila koji mi se osmjehuje i pruza mi ruke da je zagrlim.Trgnem se i vratim se u stvarnost u kojem me ceka neka druga slika u kojoj nema nicega,nema tog osmjeha,nema tog zagrljaja i onako tuzan pocnem radit neke stvari da mi odvuku paznju na nesto drugo ali to tesko ide jer me svaka sitnica podsjeti na nju i zbog sitnice me opet misli vuku k njoj i ne mogu se suprostaviti tome jer je volim,previse je volim da mogu tek tako skrenuti misli na nesto drugo.Evo i sad dok pokusavam napisati nesto, neku obicnu recenicu tako mi sporo ide sve jer dok pisem ja razmisljam o njoj i tako se vec zamislim i skrenem misli na nesto drugo i zaboravim sta sam poceo pisati pa kad se vratim mislima na ovo sto sam poceo pisati moram ponovo procitati recenice da bih vidio gdje sam stao.Dzaba koliko god ja pisao i koliko god texta napisao nista se ne moze usporediti sa ovim sto ja osjecam prema njoj i koliko toga bih imao da kazem i napisem ali nista od toga ne bi bilo dovoljno da iskaze moju ljubav prema njoj,i jedino sto u ovom trenutku mi dode je da vrisnem njezino ime i da izgovaram neprekidno VOLIM TE!!!!