Uvijek sam znao da je ona prava za mene. Volio sam ju,i volim ju i sada. Bila je moje ljeto,moja cijela godina. Jos ju nisam prebolio,i ne trudim se. Drugacija je. Zovem ju svojom "srecom" a znam da je necija druga sreca. Ali ako je ona sretna,i ja sam. To i mene cini sretnim. Ne zaobilaze me ove kise i ove suze koje padaju svaku noc pred spavanje na sjecanje na nju. Tako pamtim svake rijeci njeznosti,uspomene. Siguran sam da nas sudbina planira,da nase vrijeme dolazi. Ne vidam ju,a tako mi fali. Tako jako. I ne znam kako izdrzim,ne znam. Trudim se da ne zaplacem,ali uvijek me prevari ta suza,sto zaorlja u oku,kao da ce more izliti se niz lice. Toliko sam pozelio sve ono nase,i da,ponosno mogu reci "nase" jer jos uvijek me voli,osjecam to. Nikada me prebolila nije.