Nakon svega sto smo prozivjeli,nakon toliko suza,toliko patnje,toliko boli,ruku na srce,imali smo mi i sretnih trenutaka,ali vise je bilo ovih suprotnih. Nikad ti nisam htio priznati koliko sam puta zbog tebe naudio sam sebi. Nisam imao dovoljno hrabrosti da ti priznam koliko sam noci proveo placuci i citajuci nase stare poruke. Ali,moje srce je ostalo kod tebe. Uz tebe sam bio najsretnija osoba na svijetu. Ti si jedina uspjevala da me nasmijes i onda kad sam bio najtuzniji. Jednostavno s tobom je bilo drugacije. A sto je sad s nama? Gdje smo ti i ja? Ponekad,u dubokoj noci cujem svoj grohot,kako ti govorim da te volim,a ti mi uzvracas slatkim osmijehom. Gledajuci u nebo vidim tebe i mene,ti me grlis i prstom mi pokazujes zvijezdu padalicu,govoris mi prelijepe rijeci. Govoris mi kako nikada ne zelis da sve ovo prestane,grlis me. Pricamo si nase spontane dogadaje. Govorim ti kako sam samo tvoj,i bio sam,i dusom i tijelom,samo sto ti nikada nisi bila moja. U tvojim mislima se vjerovatno vrtio neki drugi,dok si ti govorila da volis mene. Ja jos zivim u proslosti. Uvijek mislim na tebe na isti onaj datum,slusam nasu pjesmu i smijem se glasnim grohotom. A,ti. Ti sad vjerovatno ne provedes ni minut misleci na mene,steta. Steta po mene,steta po tebe,steta po nas,malena.
Post je objavljen 11.03.2014. u 16:46 sati.