krv-nije-pura

subota, 20.02.2010.

apokalipso

Nocas sam je nakon dugo vremena opet osjetila pod kozom..

U gomili ljudi s kojima sam bila, koji su se zabavljali, pili, plesali, razgovarali.. Okruzena i finim maminim sinovima koji su vec mastali o dignutom ponosu kako hvata ritam...
Bila sam u svom svijetu u kojem oci drzim otvorene samo iz razloga da bih i njima mogla upijati sve te sitne detalje..

Jedan od rijetkih trenutaka u kojima ritam i brzina rodnog grada bjeze od mene umjesto da me, kao obicno....siluju.....a ne bi ni bilo moguce.. jer umjesto njega.. u sebi osjecam tebe.

I osjecajuci tebe, osjecam i sebe, a poznavajuci sebe, poznajem i tebe...

Tvoja je namjera prozirna
Tvoja su djela crno-bijela
A moje sivilo ostaje konstantno
Jer podcjenjujuci mene probijas donju granicu - svoju, nazalost.. i spustas se na neku razinu.... gdje bilo kakva reakcija osim...nikakve....nije ni moguca.


Ti si premlada
a ja sam prestar za čekanje
miris u zraku mekan je
otkada tvoje sreo sam oči
san ove noći počinje

Apokalipso sviraju
crni i znojni anđeli
s cvjetom u kosi
ritam te nosi
dobit ću sve što zaželim

Sad uzmi mi ruku i vodi me
pred nama nisu godine
al mogu biti najdulji sati
rado te pratim
vodi me

Anđeli nek se odmore
a u nebeske ponore
mi ćemo skupa padati znati
otvori širom prozore

Ti si ta koju sanjam
ja sam taj kojeg oduvijek znaš
više nemamo želja jer sad plovimo do beskraja

petak, 12.02.2010.

Vise od tisucu rijeci...

Jedno je shvatiti nesto, a sasvim druga stvar je prihvatiti to..

Ja tek sad pocinjem prihvacati da smo slicniji no sto sam slutila.. A to ne znaci samo da imamo iste potrebe, nego i da se upotpunjavamo na savrsen nacin..
Doduse, nama savrsen, drugima savrseno pogresan..

Smiruje me tvoja sutnja kao odgovor na moju sutnju... koja mi je istodobno i potvrda da shvacas.. i bez detalja... obostrano je.
Cinjenica da postujes moju zatvorenost.. zapravo moj strah.. Umiruje me ludo.... Obostrano je.
Volim i to sto me ne pozurujes, nego sto se prilagodjavas mom tempu. Iako se cini da se ne micem s mjesta.. I, naravno, obostrano je.

S vecinom ljudi je sutnja jednostavno prazan predmet - izmedju nas je apsolutna suprotnost. Mene ispunjava.

U tim trenucima si sve sto osjecam...

Pa makar se varala i ne shvacao me ni truncicu, dovoljno je sto mi dajes taj osjecaj.. Sto me uzimas za ruku i nakratko vodis u drugi svijet.. Jer na svijet lazi sam se ionako vec naviknula..

Vise od tisucu rijeci...

Jedno je shvatiti nesto, a sasvim druga stvar je prihvatiti to..

Ja tek sad pocinjem prihvacati da smo slicniji no sto sam slutila.. A to ne znaci samo da imamo iste potrebe, nego i da se upotpunjavamo na savrsen nacin..
Doduse, nama savrsen, drugima savrseno pogresan..

Smiruje me tvoja sutnja kao odgovor na moju sutnju... koja mi je istodobno i potvrda da shvacas.. i bez detalja... obostrano je.
Cinjenica da postujes moju zatvorenost.. zapravo moj strah.. Umiruje me ludo.... Obostrano je.
Volim i to sto me ne pozurujes, nego sto se prilagodjavas mom tempu. Iako se cini da se ne micem s mjesta.. I, naravno, obostrano je.

S vecinom ljudi je sutnja jednostavno prazan predmet - izmedju nas je apsolutna suprotnost. Mene ispunjava.

U tim trenucima si sve sto osjecam...

Pa makar se varala i ne shvacao me ni truncicu, dovoljno je sto mi dajes taj osjecaj.. Sto me uzimas za ruku i nakratko vodis u drugi svijet.. Jer na svijet lazi sam se ionako vec naviknula..

Vise od tisucu rijeci...

Jedno je shvatiti nesto, a sasvim druga stvar je prihvatiti to..

Ja tek sad pocinjem prihvacati da smo slicniji no sto sam slutila.. A to ne znaci samo da imamo iste potrebe, nego i da se upotpunjavamo na savrsen nacin..
Doduse, nama savrsen, drugima savrseno pogresan..

Smiruje me tvoja sutnja kao odgovor na moju sutnju... koja mi je istodobno i potvrda da shvacas.. i bez detalja... obostrano je.
Cinjenica da postujes moju zatvorenost.. zapravo moj strah.. Umiruje me ludo.... Obostrano je.
Volim i to sto me ne pozurujes, nego sto se prilagodjavas mom tempu. Iako se cini da se ne micem s mjesta.. I, naravno, obostrano je.

S vecinom ljudi je sutnja jednostavno prazan predmet - izmedju nas je apsolutna suprotnost. Mene ispunjava.

U tim trenucima si sve sto osjecam...

Pa makar se varala i ne shvacao me ni truncicu, dovoljno je sto mi dajes taj osjecaj.. Sto me uzimas za ruku i nakratko vodis u drugi svijet.. Jer na svijet lazi sam se ionako vec naviknula..

Vise od tisucu rijeci...

Jedno je shvatiti nesto, a sasvim druga stvar je prihvatiti to..

Ja tek sad pocinjem prihvacati da smo slicniji no sto sam slutila.. A to ne znaci samo da imamo iste potrebe, nego i da se upotpunjavamo na savrsen nacin..
Doduse, nama savrsen, drugima savrseno pogresan..

Smiruje me tvoja sutnja kao odgovor na moju sutnju... koja mi je istodobno i potvrda da shvacas.. i bez detalja... obostrano je.
Cinjenica da postujes moju zatvorenost.. zapravo moj strah.. Umiruje me ludo.... Obostrano je.
Volim i to sto me ne pozurujes, nego sto se prilagodjavas mom tempu. Iako se cini da se ne micem s mjesta.. I, naravno, obostrano je.

S vecinom ljudi je sutnja jednostavno prazan predmet - izmedju nas je apsolutna suprotnost. Mene ispunjava.

U tim trenucima si sve sto osjecam...

Pa makar se varala i ne shvacao me ni truncicu, dovoljno je sto mi dajes taj osjecaj.. Sto me uzimas za ruku i nakratko vodis u drugi svijet.. Jer na svijet lazi sam se ionako vec naviknula..

subota, 06.02.2010.

Uzitak Slatke Boli

Biram bol.. kad mi nudis ili nju ili prazninu
Bol.. jer mi sluzi kao potvrda da jos zivim


Jer velika vecina ne moze prouzrokovati nikakav osjecaj.. Ti mi mozes biti blizu, ti razinu boli mozes dosegnuti... A sreca.. sreca ce ostati nedosanjani san..


I gorim od zelje da me ispuni ta bol, da ju osjetim, nju i samo nju.. do kraja.. jer dok ju konzumiram.. ja nju i ona mene, znam da ne postoji mogucnost da me proslost sustigne.. Zato me ispuni sadasnjoscu, daj mi jedan trenutak, daj mi nesto sto ce mi potvrditi da sam ziva, pa makar boljelo...
Uzmi me.
Iako mislis da ne mozes.
Imaj me.
Postigni to tako da mi das sto mi je potrebno... Podsvjesno.. znas sto je to.
Drzi me.
Ne daj da se izgubim. Ne sad.. jer znam da ces na kraju preuzeti ulogu svojih prethodnika.. i ipak ostaviti pustu prazninu kakvu si i nasao..