Jedno je shvatiti nesto, a sasvim druga stvar je prihvatiti to..
Ja tek sad pocinjem prihvacati da smo slicniji no sto sam slutila.. A to ne znaci samo da imamo iste potrebe, nego i da se upotpunjavamo na savrsen nacin..
Doduse, nama savrsen, drugima savrseno pogresan..
Smiruje me tvoja sutnja kao odgovor na moju sutnju... koja mi je istodobno i potvrda da shvacas.. i bez detalja... obostrano je.
Cinjenica da postujes moju zatvorenost.. zapravo moj strah.. Umiruje me ludo.... Obostrano je.
Volim i to sto me ne pozurujes, nego sto se prilagodjavas mom tempu. Iako se cini da se ne micem s mjesta.. I, naravno, obostrano je.
S vecinom ljudi je sutnja jednostavno prazan predmet - izmedju nas je apsolutna suprotnost. Mene ispunjava.
U tim trenucima si sve sto osjecam...
Pa makar se varala i ne shvacao me ni truncicu, dovoljno je sto mi dajes taj osjecaj.. Sto me uzimas za ruku i nakratko vodis u drugi svijet.. Jer na svijet lazi sam se ionako vec naviknula..
Post je objavljen 12.02.2010. u 21:13 sati.