krv-nije-pura

subota, 20.02.2010.

apokalipso

Nocas sam je nakon dugo vremena opet osjetila pod kozom..

U gomili ljudi s kojima sam bila, koji su se zabavljali, pili, plesali, razgovarali.. Okruzena i finim maminim sinovima koji su vec mastali o dignutom ponosu kako hvata ritam...
Bila sam u svom svijetu u kojem oci drzim otvorene samo iz razloga da bih i njima mogla upijati sve te sitne detalje..

Jedan od rijetkih trenutaka u kojima ritam i brzina rodnog grada bjeze od mene umjesto da me, kao obicno....siluju.....a ne bi ni bilo moguce.. jer umjesto njega.. u sebi osjecam tebe.

I osjecajuci tebe, osjecam i sebe, a poznavajuci sebe, poznajem i tebe...

Tvoja je namjera prozirna
Tvoja su djela crno-bijela
A moje sivilo ostaje konstantno
Jer podcjenjujuci mene probijas donju granicu - svoju, nazalost.. i spustas se na neku razinu.... gdje bilo kakva reakcija osim...nikakve....nije ni moguca.


Ti si premlada
a ja sam prestar za čekanje
miris u zraku mekan je
otkada tvoje sreo sam oči
san ove noći počinje

Apokalipso sviraju
crni i znojni anđeli
s cvjetom u kosi
ritam te nosi
dobit ću sve što zaželim

Sad uzmi mi ruku i vodi me
pred nama nisu godine
al mogu biti najdulji sati
rado te pratim
vodi me

Anđeli nek se odmore
a u nebeske ponore
mi ćemo skupa padati znati
otvori širom prozore

Ti si ta koju sanjam
ja sam taj kojeg oduvijek znaš
više nemamo želja jer sad plovimo do beskraja