krila sumraka

Hajde da za početak otklonimo zabludu o hrvatskoj kao "maloj zemlji". Onaj tko to tvrdi očito ne zna zemljopis. Naravno da nismo Brazil, Uganda ili Kanada ali Hrvatska sa svojih 56.542 km2 kopnene površine spada u srednje zemlje po veličini. Treba tome dodati i 31.000 km2 gospodarskog mora koje također treba braniti i nadzirati. A izlazak na otvoreno more daje nam mogućnost da odletimo do Rta Dobre Nade bez da ikoga trebamo pitati smijemo li to (možda bi bilo malo problema na Gibraltaru).

Naravno postoji i slučaj Singapura, grad-države sa manje od 700 km2 površine i F15 avionom sa doletom od 5000 km.

Eto, ne radi se tu samo o veličini. Prvenstveno se tu radi o gospodarskoj suradnji. Ali naši političari misle da svi čekaju u redu kako bi investirali u Hrvatsku. Mi smo ipak zemlja vrijednih ljudi i svi su toliko željni surađivati sa nama da mi ne trebamo dati baš ništa. Niti kune, niti dolara.

Da vidimo čime raspolažu zračne snage zemalja manjih od Hrvatske.
Za početak ću uzeti u obzir samo zemlje manje od Hrvatske po kopnenoj površini i njihove zračne snage:

Slovačka MIG-29, u budućnosti vjerojatno JAS-39 Gripen
Danska F-16
Nizozemska F-16, u budućnosti F-35
Švicarska F-18
Tajvan F-16
Belgija F-16
Armenija MIG-25, Su-25
Izrael F-16,F-15, Kfir, Mirage F1
Kuvajt F-18
Singapur F-15

Sa gospodarskim morem Hrvatska ima površinu od 87.542 km2, a od nje su manje:

Azerbajđan MIG-25,MIG29
Austrija Eurofighter
UAE F-16
Češka JAS-39 Gripen
Srbija MIG-29


VEČERNJI LIST 28.02.2014.
Hrvatsko nebo čuvaju posljednja dva MiG-a

Remont jako kasni – sada nas spašavaju ‘otpisani’ MiG-ovi. Imaju tek 400 sati naleta od dopuštenih 800, a koje, na sreću, nismo poslali u Ukrajinu, nisu bili predviđeni ni za remont.

Hrvatsko nebo čuvaju posljednja dva MiG-ava MiG-a

Oznake: vojno zrakoplovstvo

Od uvijek me je zanimala geopolitika, strategija i slične stvari. No ne znam kako sam se zapalio za vojnu tehnologiju, naročito zrakoplovstvo u svojim tridesetima. Mislim da je presudnu ulogu ovdje imala nakana HRZ-a da nabavi zrakoplove novije generacije. Nemogućnost vlade i naroda uopće da se upusti u takav posao produžilo je moje razmišljanje o temi u nedogled. Sada kada mi je mozak već lagano zasićen tim stvarima imam potrebu napisat koju riječ o tome. Ne mislim se osvrtati na aeronautiku,mehaniku i zrakoplovstvo jer cijenim struku koje nisam dio, već na frustrirajuče okruženje generalnog neuspjeha kojeg nažalost jesam dio.

Mnogi se pitaju treba li nam uopće borbena komponenta zrakoplovstva. Čak sam čuo od nekih ljudi da nam uopće ne treba vojska, jer mi smo "mala zemlja". Čini mi se često da Hrvatska ne može toliko biti mala koliko hrvati mogu biti uskogrudni,zatucani i primitivni. Na žalost upravo takvi uskogrudni i primitivni hrvati (iako su u manjini) uspijevaju u Hrvatskoj doći do visokih položaja. Kako? Pa zato što za uspjeh nije potrebno znanje i trud. Do položaja se dolazi na način da netko nekoga nazove, povuče za rukav, obeća uslugu i ispuni je. Znanje je čak i ograničavajući faktor. Kako neće i biti kada nadređeni ne razumije podređenog. A i ne može ga razumjeti kad je nadređeni došao političkom odlukom na svoje mjesto. Naravno da to uništava volju za rad i sve vrline u čovjeku.