Sve je kaos

Nasilje koje se događa nije uopće ozbiljno shvaćeno ni od medija, ni od policije ni od društva. Snimati i ne reagirati, niti ne podviknuti, niti pokušati spriječiti za mene je zločin, snimati nasilje i sudjelovati u njemu je isto. Od tih sadašnjih mladih ljudi baš me zanima kakvi će doći ljudi, koliko će imati empatije za stare i bolesne roditelje jednog dana, za svoju obitelj. Udarati, reketariti, mogli su ga lako ubiti. Ali tko će tu uopće ispaštati? Nasilnici? Ma svašta! Oni će biti čašćeni, njihovi roditelji ponosni... A žrtva će imati vječne traume.
Mislim da sam spremna za obračun. Treba dati primjer kako se rješavaju problemi. Tu gamad treba deratizirati.

Oznake: Obiteljsko nasljeđe

30.08.2020. u 17:22 | 3 Komentara | Print | # | ^

Ljeta u moje doba

Vraćam se u neko davno ljeto, ono koje sam još kao srednjoškolka nakon prakse uživala na plażi. Nekako sam mamu namolila novce za novi kostim, koji se njoj nije sviđalo pa sam čula pogrde. No, sve bi me prošlo kad bi me prijateljica zvala da idemo zajedno na plažu. Brzo bih se spremila I čak i prije vremena se nacrtala ispred njene zgrade, nisam ju zvala ni ulazila jer me njena mama baš nije voljela, bila sam skromna i tiha, a moji obični šljakeri... To su bile neke predrasude koje su išle s roditelja na djecu. Strpljivo bih ju čekala dok se ne pojavi dolje, uvijek je imala nešto novo i uvijek je imala veliki đeparac, dok sam ja bila sretna što sam s njom u društvu. Na plaži nisam smjela obraćati pažnju na one koji bi me i pogledali kad bi se skinula u bikini jer bi njoj to smetalo i naljutila bi se. Ja sam uživala u tim trenucima s njom na plaži, znala sam da možda me više neće zvati jer će drugom prilikom imati društvo koje joj više pristaje.
Ja sam bila rezerva koja je voljela i živjela za te momente. Znale smo poslije otići na piće ili sladoled. Sjedile bi tako na terasi hotela i budući da je svirala muzika polako bi cupkale i pile. Ako bi meni netko prišao i pitao za ples ja bih ga odbila s razlogom da mi prijateljica ne ostane sama. Ona ne bi tako postupila i kad sam ostala sama nisam znala šta bih. Naravno ljutila bih se bez da joj pokažem. Kad bi krenule kući još bi se durila kako više neće ići jer joj je bilo bezveze. Kad bi me mama drugi dan pitala s kim sam bila i gdje još sam jednom dobila prediku u smislu kako me ona zove samo kad nema nikog drugog i da me iskorištava. Svega mi je u jednom momentu bilo previše. Nisam s nikim hodala, nikada kao cura, nije mi nitko prišao niti me simpatizirao, čudne su to bile okolnosti.
Kad se sve to skupi, boli, a boli i dan danas. Izbjegavali su me jer sam bila dobrica, uvijek sam pomagala i kad je trebalo dati zadaću da se prepiše i kad je trebalo braniti nečije principe. Jednostavno bila sam nevidljiva, ne važna i nitko ne bi primijetio da me nema na satu.
Dečki u razredu su me normalno tretirali ali nikad posebno. One koje su bile drske i bezobrazne za njima su venuli.
Prošlo je puno godina, čak 40,nisam ni na jednom susretu generacije bila. Uostalom, ne fale mi, i vjerujem da kakvi su bili takvi su i ostali.

Oznake: Sva ta ljeta

25.08.2020. u 17:36 | 4 Komentara | Print | # | ^

Vrijeme za godišnji

Mi na moru koji radimo u djelatnostima koje tada ni pod nikakvo razno nemaju godišnji odmor... često smo suočeni s prezirom onih koji ljetuju kod nas i zavide nam što imamo more i tu blagodat a ne iskorištavamo to dovoljno. E pa dragi svi koji se odmarate i solite nam pamet prednostima mora i svega mediteranskog od papice do zraka... mi moramo raditi, raditi u ljetnim uvjetima i kad dođemo doma isto tako čeka nas kuhanje, pranje, peglanje, odlazak u trgovinu, plaćanje računa, čekanja na benzinskoj, kruženje oko parkinga ne bi li ugledali koje slobodno mjesto.... I tako ukrug i okolo. A onda koji dan i stignemo na plažu pa prije nego se okupamo poberemo smeće koje netko baca, jer ono ostaje i kad vi odete, a i mi ostajemo.... I najbolje tek dolazi. Kad svi zaborave godišnje, kad već krene bit hladnije, nema bolje nego se okupati, ogrnuti ručnikom i malo se sresti od zime...

Oznake: Ljeto svud oko nas

08.08.2020. u 18:19 | 2 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< kolovoz, 2020  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Kolovoz 2020 (3)
Lipanj 2020 (2)
Svibanj 2020 (4)
Travanj 2020 (4)
Ožujak 2020 (3)
Veljača 2020 (2)
Siječanj 2020 (1)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (5)
Listopad 2019 (2)
Rujan 2019 (10)
Kolovoz 2019 (18)
Srpanj 2019 (11)
Lipanj 2019 (17)
Svibanj 2019 (18)
Travanj 2019 (19)
Ožujak 2019 (8)

Opis bloga

Linkovi