Vraćam se u neko davno ljeto, ono koje sam još kao srednjoškolka nakon prakse uživala na plażi. Nekako sam mamu namolila novce za novi kostim, koji se njoj nije sviđalo pa sam čula pogrde. No, sve bi me prošlo kad bi me prijateljica zvala da idemo zajedno na plažu. Brzo bih se spremila I čak i prije vremena se nacrtala ispred njene zgrade, nisam ju zvala ni ulazila jer me njena mama baš nije voljela, bila sam skromna i tiha, a moji obični šljakeri... To su bile neke predrasude koje su išle s roditelja na djecu. Strpljivo bih ju čekala dok se ne pojavi dolje, uvijek je imala nešto novo i uvijek je imala veliki đeparac, dok sam ja bila sretna što sam s njom u društvu. Na plaži nisam smjela obraćati pažnju na one koji bi me i pogledali kad bi se skinula u bikini jer bi njoj to smetalo i naljutila bi se. Ja sam uživala u tim trenucima s njom na plaži, znala sam da možda me više neće zvati jer će drugom prilikom imati društvo koje joj više pristaje.
Ja sam bila rezerva koja je voljela i živjela za te momente. Znale smo poslije otići na piće ili sladoled. Sjedile bi tako na terasi hotela i budući da je svirala muzika polako bi cupkale i pile. Ako bi meni netko prišao i pitao za ples ja bih ga odbila s razlogom da mi prijateljica ne ostane sama. Ona ne bi tako postupila i kad sam ostala sama nisam znala šta bih. Naravno ljutila bih se bez da joj pokažem. Kad bi krenule kući još bi se durila kako više neće ići jer joj je bilo bezveze. Kad bi me mama drugi dan pitala s kim sam bila i gdje još sam jednom dobila prediku u smislu kako me ona zove samo kad nema nikog drugog i da me iskorištava. Svega mi je u jednom momentu bilo previše. Nisam s nikim hodala, nikada kao cura, nije mi nitko prišao niti me simpatizirao, čudne su to bile okolnosti.
Kad se sve to skupi, boli, a boli i dan danas. Izbjegavali su me jer sam bila dobrica, uvijek sam pomagala i kad je trebalo dati zadaću da se prepiše i kad je trebalo braniti nečije principe. Jednostavno bila sam nevidljiva, ne važna i nitko ne bi primijetio da me nema na satu.
Dečki u razredu su me normalno tretirali ali nikad posebno. One koje su bile drske i bezobrazne za njima su venuli.
Prošlo je puno godina, čak 40,nisam ni na jednom susretu generacije bila. Uostalom, ne fale mi, i vjerujem da kakvi su bili takvi su i ostali.
Post je objavljen 25.08.2020. u 17:36 sati.