Nasilje koje se događa nije uopće ozbiljno shvaćeno ni od medija, ni od policije ni od društva. Snimati i ne reagirati, niti ne podviknuti, niti pokušati spriječiti za mene je zločin, snimati nasilje i sudjelovati u njemu je isto. Od tih sadašnjih mladih ljudi baš me zanima kakvi će doći ljudi, koliko će imati empatije za stare i bolesne roditelje jednog dana, za svoju obitelj. Udarati, reketariti, mogli su ga lako ubiti. Ali tko će tu uopće ispaštati? Nasilnici? Ma svašta! Oni će biti čašćeni, njihovi roditelji ponosni... A žrtva će imati vječne traume.
Mislim da sam spremna za obračun. Treba dati primjer kako se rješavaju problemi. Tu gamad treba deratizirati.
Post je objavljen 30.08.2020. u 17:22 sati.